O online datingu i srodnim dušama - dio 4. - razotkrivanje 1

Kad počnete pisati blog u stanju u kojem sam ga ja počela pisati, kasnije na njega gledate kao na pijane pozive i sramotne statuse na facebooku. Nisam bila drugačija. Ispunjena pozitivnom energijom, samo sam razmišljala kako sam bila glupa i pazila da slučajno ne otvorim neki sramotni, depresivni post.
Ali prošlo me. Bez takvih posranih stanja, ne bih znala koliko sam napredovala. OK, možda je to napredovanje poprilično subjektivna kategorija, ali ja se osjećam bolje u svojoj koži, a i to nešto vrijedi, zar ne? Zapravo, to je jedino što vrijedi.
Nema veze, "Manje buš pišala", rekla bi moja baka. Retrospektivno, bila sam prava cmizdravica slomljenog srca i zamućenog vida.
Divim se ljudima koji su me trpili i takvu i ostali u mom životu unatoč tome što me sve podsjećalo na taj odnos, što sam razgovor o kremi za lici ili tjestenini uspjela okrenuti na to kako sam jadna i plakati nemilice.
Prva faza depresije kroz koju sam takva prolazila bila je "Upropastila sam si život i izgubila jedinog čovjeka koji me znao učiniti sretnom". Nije li to glupo? Koliko jebeno glup moraš biti da to uopće pomisliš? Kao prvo, nisam ni bila bogzna kako sretna. Kao drugo, meni je više bio povrijeđen ego, nego srce. A i za to sam sama kriva.
Bila sam jedna od sretnica koje nisu imale komplekse u srednjoj školi. Jednostavno sam bila jedna od onih I don't give a fuck osoba koje ne srećete na školskim hodnicima prečesto. Ali me zato u 28. lupilo. Odjednom sam samoj sebi bila odvratna. Fizički, psihički -  ruševina. O tome kako sam prezirala vlastiti karakter ili nedostatak istoga, zatukla svoj temperament u očajničkoj potrebi da ubijem vlastitu osobnost, da i ne pričam.
Druga faza depresije je kad se unatoč vlastitom jadnom stanju grčevito držite svega što trebate pustiti. Branite ljubav koja to nije. Uvjereni ste da su to osjećaji nad osjećajima. Odbijate prihvatiti stvarnost i nazvati stvari pravim imenom. Nijekanje, dakle.
Treća faza je polako priznavanje da vas osjećaji ubijaju. Još niste svjesni da su takvi vaši osjećaji gamad koju treba eliminirati, i nesvjesno ih hranite vlastitim jadom, oni bujaju, rastu...
Stalne analize ne pomažu. One podupiru vašu sjebanost. Tisuću zašto, kako i što bi bilo da...
Ako ne znate odustati, ako ne znate kad treba dignuti ruke... Veze su kao skakanje u duboku vodu, bez da znate plivati.
Onda počnete shvaćati da nije bitno što osjećate, da je bitno što vam ti osjećaji rade. I nužno je da donesete odluku. Oni ili vi. Sve je krenulo nabolje kad sam odabrala sebe. Sad znam da sam sama sebi najbolji izbor.
I ljudi su čudna bića. Možda vas ne žele, ali vole kad vi želite njih. I niste jedini koji ne puštaju. Četvrta faza je borba. Neka kao iz akcijskih filmova u kojoj grebete, grizete, šamarate i udarate nogama, rukama i glavom, da vas puste.
I nije vam jasno zašto ne puštaju kad vi ionako ne valjate. I vrate vas opet na put preispitivanja, trebate li uistinu dignuti ruke od nekoga tko vas ne pušta. Jer niste svjesni da ljudi nekad ne puštaju iz sasvim pogrešnih razloga.
Krivnja vas izjeda, sve što vam se prigovori bespogovorno prihvaćate...
Dok skupite snagu da se osovite na noge šteta je već učinjena. I umjesto da i dalje krpate, shvatite da je nužno graditi iz temelja. Nihilistički. Srušiti sve i početi ponovno.
Prvi korak u idućoj fazi izgradnje je prihvaćanje činjenica. Sjećam se da je prva rečenica koja je stvarno doprla do mene bila S.-ina i odnosila se na moj strah da nikad više neću naći nekog koga ću toliko voljeti i s kim ću se tako dobro (oh, please kaže sadašnja ja) razumjeti. S. mi je rekla: "Naravno da hoćeš, jer nećeš pristati na ništa manje od toga!" I ta mi je rečenica stvorila jednu gle, fakat reakciju u glavi koja mi je omogućila da čujem i što mi drugi govore. I da rečeno prihvatim, ili bolje rečeno - spoznam, kao istinu:
za početak,
potom, 

pa
da prestanem stvari nazivati krivim imenom,

i da zaslužujem bolje, da svi zaslužuju bolje

Problem s nastavljanjem je u tome što možda jeste svjesni puno toga sad, ali svejedno vam je samopuzdanje na niskim granama. Kao kad nakon duge bolesti vaše noge trebaju učiti hodati. Jer i dalje se osjećate jadno. I nesposobno.
I još će vam neko vrijeme netko trebati ponavljati:
Završna faza, ona prije nego nastavite s "normalnim" životom je tzv. fuck you world! faza. Tu fazu odlikuje sljedeće:

stav da je ljubav sranje
odustajanje
To je također faza u kojoj vas zaljubljeni parovi iritiraju više nego inače,
a pozitivne opaske tjeraju da iz sebe istresete abnormalnu količinu žuči.

Posebno ste sarkastični kad su u pitanju tuđe sretne veze i dobri odnosi. Tretirate zaljubljene ljude kao djecu i s radošću im otkrivate da nema ni Djeda Mraza ni Zubić vile. I onda im se zlobno iscerite u facu.
Faza puštanja je dušu dala da se svi ljudi koji su ikad pustili vas počnu javljati. Kao da osjete da ste se otkačili, pa vas brže-bolje žele ponovno zakačiti.
Igraju na kartu suosjećanja pričajući kako im je krenulo loše...
Odjednom ih zanima što vi mislite o svemu, uključuju vas u svoj život kojeg već odavno niste dio...
Misle da ćete radosno pritrčati i poput veselog šteneta njuškati oko njihovih problema i maziti se s njima da sve bude lakše...
video
Na njihovu žalost ovo je također faza kad vam se to ni najmanje ne da. I faza kad vas nije briga što o vama misle. Faza kad ste spremni prihvatiti sebe, pa čak i u najgoroj mogućoj verziji. Fuck yeah!
Na kraju te iznimno zabavne faze još malo hodate okolo gunđajući...
Prepoznajete očite znakove oko sebe...
Pa shvatite da je možda vrijeme da poduzmete nešto. Odete na speed date, ili možda prestanete odjebavati svakog tko vam se obrati negdje.
Pa kako to ne urodi nekim plodom, odlučite...

... napraviti profil na dating site-u.
Jer ipak...

(nastavit će se...)

Primjedbe

  1. Wow, pogodila si u sridu s ovim postom. Svako ko je barem jednom imao slomljeno srce pronaći će se u njemu. Ja jesam. I sve te faze... Sve sam ih prošla. Čak nisam sigurna ni da li sam ih privela kraju, ali mislim da sam sad u onim naprednijim, ne lažem više sebe da je nekome stalo do mene kad to nije slučaj i sl.
    I živa istina - ako mu nije stalo, nije. I na tome treba da se završi cijela priča, nema potrebe da se uvjeravamo u suprotno tražeći znakove u glupostima. Ako te želi, tražiće se, zvaće.

    No valjda se i kroz te faze mora proći da bi ozdravljenje bilo potpuno i... pa, zdravo.

    OdgovoriIzbriši
  2. Meni se dopao ovaj spidi dejt post. :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Eh divno receno. Nisam u sustini nikad ni bila u takvoj vezi, ali me muce neke druge stvari koje se nadam da cu prevazici.
    Good luck.

    OdgovoriIzbriši
  4. Yup, yup i yup.. ali i yup za ono "you're just one broken heart closer to happily ever after" :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Oooj, poželjela sam ovakve tvoje postove :D. Želim ti sreću sa dejtovima (a koliko sam skontala, neko je već pronađen :D). Sad odoh da ponovim gradivo i čitam post o speed dejtu.

    OdgovoriIzbriši
  6. Možda jedan od najboljih postova što sam ih kod tebe pročitala... ovo bi trebalo biti obvezno gradivo u školi :) Ali iako nam je svima većina ovih stvari jasna i dalje ćemo raditi neke greške koje ne bi trebali, uljetati u veze koje nam ne pašu i sl... treba se znati opametiti ovako kao što ti jesi i imati muda za neke korake... Svaka ti čast, kad si sam sebi na prvom mjestu najbolje prođeš, želim ti sreću s dejtanjem :))

    OdgovoriIzbriši
  7. Prošla sam sve i sad sam sretna. I ne bih promijenila nijedan tužni trenutak jer zbog toga više cijenim ovo što imam.
    I molim te ne prestaji s blogom samo zato što nisi više takva, meni se sviđaju i tvoji happy postovi, ne kažem da si rekla, samo nemoj, nikad, nikad prestati pisati :*

    OdgovoriIzbriši
  8. Temeljno seciranje :)
    Imam ludu srecu sto sam sve ovo (u najgoroj varijanti) prosla tamo negde oko sedamnaeste pa sam posle znala sta me ceka i nekako sam se prilagodjavala. Nauci, valjda, covek kako sebi da olaksa..

    OdgovoriIzbriši
  9. Odlican post. Svaka ti cast. Vjerujem da je bilo tesko, ali ti si se izborila i nastavljas dalje.
    Ovaj problem me fulio. Medjutim bilo je drugih problema na tom planu koji su prouzrokovali druge probleme. It was a vicious circle. Srecom sve se zavrsilo dobro. Covjek se uci dok je ziv.

    OdgovoriIzbriši
  10. nisam jos prosla sve korake, ali mnogi su odzvonili tu negdje. ne znam hocu li doci do dating sitea, al ono do upoznavanja ljudi kojima cu dat priliku da :)

    OdgovoriIzbriši
  11. Odličan post.
    "bila sam prava cmizdravica slomljenog srca i zamućenog vida." Ah. Story of my life.
    Slike su savršene, posebno zadnja. :)

    OdgovoriIzbriši
  12. Sjajno napisano, i ja sam to prošla zajedno sa svim tim koracima depresije, to mi je vjerojatno bilo najgore razdoblje u životu i trebalo mi je sto godina da ga se rješim. Na kraju sam naučila puno o sebi i o ljudima koji me okružuju, napravila par drastičnih promjena u životu i sad mogu reći da mi je super. I tako se nadam da će tako i ostati, ne vjerujem da bi još jednom podnijela sve ispočetka.

    Sretno s dejtovima, nadam se da će biti sve super, ti to zaslužuješ :))

    OdgovoriIzbriši
  13. Svaka tebi cast kada se mozes ovako raspisati i otvoriti dusu! Ja uvek kazem ljudima nacice se neko pored koga ces zaboraviti zasto si patio...

    OdgovoriIzbriši
  14. Auu, kol'ko dobar post. Mislim da su rijeci suvisne. Zaintrigirala si me sad da ti malo prelistam stare postove :)

    OdgovoriIzbriši
  15. Pisala sam sličan post nedavno, al nikako da ga objavim. Sad možda i budem :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi