Live, love, educate

Vjerojatno sam to već negdje spomenula... Nema veze, opet ću :) 
Jedna od dražih stvari koje sam pročitala o učiteljima je da oni imaju priliku promijeniti svijet svaki put kad uđu u učionicu. Sjetim se toga svaki put kad kročim u razred. Sjetim se da sam odgovorna za ovaj svijet, kao što se toga sjeti Kraljević u Velikom meštru sviju hulja, mali novinar Kraljević koji ima istu boljku kao i ja, overthinking, Kraljević koji nije skrivio rat, ali koji svejedno zaključuje Kako da nisam kriv ako sam svjestan zločina i participiram u njemu?! Kako nisam kriv ako sam svjestan?
Tom je Krležinom liku jasno ono što mnogim individualcima nije, jednom fiktivnom tipu jasno je da svi dijelimo odgovornost za sve, i da si i ti kriv kad je netko budala. Ali mi živimo u svijetu u kojem se kolektivna odgovornost pokušava izbrisati, u svijetu u kojem nastupa kolektivna amnezija, u svijetu u kojem su svima usta puna krivnje koju treba individualizirati.

Možda i bolje. Heidegger je pisao o tome kako čovjek postoji u svijetu kao ja- sam, ali u svijetu su i drugi. Tako da postoji i kao ja- sam- s- drugima. A u drugima se može izgubiti, identificirajući se s javnošću čovjek propušta sebe. Individualnost se zamjenjuje masom, prosječnost je nametnuta. Javnost mu oduzima izbor, prosuđivanje i vrednovanje, sprječava ga da bude ono što jest. No, sad sam već otišla predaleko.
Ne znam koji je od te dvojice u pravu, Krleža ili Heidegger, ali znam da smo svi fucked kako se god okrene. Pa kad već jesmo, možemo reći fuck it i uživati, dok ide, ide.
Ovaj je post zapravo trebao biti o mom poslu. Volim svoj posao. Mislim da to ne govorim dovoljno često. Osim učenicima, oni znaju. Znaju da imamo vlastiti svijet u razredu, znaju da imamo vlastita pravila i vlastiti sustav, znaju da mogu pitati i pomoći mi naći odgovor... Ostali uglavnom čuju gunđanje. Nezadovoljstvo. Jer želim više i bolje. Za svoje učenike.

Svako malo vodim rat s pametnjakovićima koji su ostali na pedagogiji koja je zaboravljena još u 17. stoljeću. Ili je barem trebala biti zaboravljena.
Naime, ja se previše vežem za svoje učenike. Previše mi prirastu srcu. Previše mi je stalo. Kako neću? Ostavite mi mrava da ga pričuvam 5 minuta, za 5 minuta će taj mrav imati ime, prezime, nadimak i hobi. Baš ćemo se povezati. Kako ne bih kad su djeca u pitanju? Neprofesionalno? Ljudi dragi, škola nije samo obrazovna, ona je i ODGOJNA ustanova. A koja je bolja lekcija od pokazati i reći djeci: marite!

Primjedbe

  1. Bravo. Skidam kapu.

    Imaš pravo kad kažeš da se individualnost danas zamjenjuje masom, a prosječnost je nametnuta. S druge strane, mislim da živimo u paradoksalnom vremenu, kad isto tako kult individuanosti nikad nije bio jači...Daleko sam od konzerve, ali ipak mi se čini da to nije uvijek dobro...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. slažem se... zbunjujuće je ovo vrijeme...

      Izbriši
  2. Pitanje je pravo do they speak English in What? :D

    OdgovoriIzbriši
  3. I trebas da verujes u onu prvu recenicu, dobri prof itekako mogu da promene zivot!

    OdgovoriIzbriši
  4. hm..gle, pohvalna je tvoja težnja za kvalitetnim odnosom s učenicima. koliko se sjećam svoje srednje škole, imala sam nekoliko profesora koji odlično radili svoj posao, naučili me razmišljati i, bitnije, dali prave savjete za život. ono što me iznenadilo je otkriće da neki moji razredni kolege uopće nisu dijelili moje mišljenje o tim ljudima. bili su im naporni/dosadni i čekali su da sat završi.
    po meni, možeš se samo nadati da je preko puta tebe osoba koja je voljna upiti tvoje znanje i iskustvo, bili to učenici, tvoja djeca ili ljudi koji su ti ušli u život

    OdgovoriIzbriši
  5. Ja sam uvjerena da si ti ta koja mijenja svijet svaki put kad uđe u učionicu. :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Simpatična usporedba s mravom :). Upravu si, treba da ti je stalo. U sjećanju su mi i ostali nastavnici kojima je bilo stalo, zbog njih sam se i trudila, a ne zbog onih kojima je bilo samo da ispredaju, ispitaju i odu kući.

    Sviđa mi se Krležina teorija, ali mislim da bih poludjela kad bih se vodila njome, s obzirom šta se sve dešava oko nas, a nemamo priliku da na to utječemo (osim ako bi SVI jednako razmišljali, to bi već druga stvar bila).

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da... previše je budala, nekako ne možemo preuzeti krivnju za njihove postupke :)))

      Izbriši
  7. Moja mama kaže ako sam uspjela doprijeti do jednog učenika dobro je. I voli svoj posao isto kao i ti, unatoč brojnim problemima i nakon 30 godina rada radi to sa istom strasti.
    Zavidim vam na tome, iskreno.
    A slažem se s teorijom kolektivne odgovornosti, kod nas svi govore kako je loše, kako je sranje, kako se stvari moraju promijeniti a niko ne radi ništa da se promijene. Svi su kao ovce, a ja ne želim biti ovca.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja sam bas htijela napisati kako moja razredna kaze: Ako sam doprla bar do jednog ili dvoje dosta je. Ona inace previse mari, brine ju sve sto radimo i zasto to radimo. Koliko god puta ona rekla necu vise, radite kako hocete, opet se trudi da nam pomogne i ispravi nas i ljuti se kada grijesimo. Naporan je vas posao, i nimalo lak. Da bi neko bio profesor mora znati kako doprijeti do djece, a ako im uspije doprijeti bar do jednog to je super. Iz neog razloga smatram da ti dopires do vise njih :) mislim da bi mi se svidjeo tvoj cas, bas bih voljela prisustvovti ;)

      Izbriši
    2. ni ja ne želim biti ovca i ne želim stvarati ovce...

      hvala vam na komentarima i podršci!

      Izbriši
  8. Bravo bravo! A ovo je tako slatko: ''Ostavite mi mrava da ga pričuvam 5 minuta, za 5 minuta će taj mrav imati ime, prezime, nadimak i hobi.''aah =D volim volim najvise tvoje postove =D

    OdgovoriIzbriši
  9. lovely blog if you want we can following each other!!! http://comeduegoccedacqua.blogspot.it/

    OdgovoriIzbriši
  10. Sigurna sam da si dobra profesorica i da te učenici vole jer osjećaju da ti je stalo, a to je najvažnije...meni su uvijek bili takvi profesori najdraži, zahtjevni, strogi i pravedni...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ne znam koliko sam stroga, ali pravedna jesam :D

      Izbriši
  11. Svaka ti čast na tvom odnosu s učenicima.. takvih profesora kao ti će se učenici sjećati s osmjehom na licu... oni će od tebe sigurno naučiti mnoštvo korisnih i za život vrijednih informacija.. samo tako nastavi, ne sumnjam da hoćeš :)

    OdgovoriIzbriši
  12. Meni najdraži profesori ( a i ljudi) su oni s kojima znaš na čemu si. Pošteni, direktni i pravedni. Srećom pa sam imala nekoliko takvih profesora.

    KAda bi bilo više profesora poput tebe, možda bi svijet bio bolji i pametniji...

    P3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. uf, ne znam koliko je svijetu potrebno ljudi poput mene... ali da je potrebno više ljudi kojima je stalo, to da...

      Izbriši
  13. Svaka ti cast. Kamo srece da svaka skola raspolaze sa profesorom kao sto si ti!
    Keep up the good work!!!

    OdgovoriIzbriši
  14. Eh prvo da je bar više profesora kao ti a drugo da je bar više odgojenih profesora - jer sve mi se čini da moraš prvo biti dobro odgojen da bi dalje odgajao. Dok mnoge nastavnice i profesorice (također i nastavnici i profesori) po školama nemaju ni osnovni odgoj pa nemaju što ni prenositi dalje.

    OdgovoriIzbriši
  15. Što sam starija, sve više shvatam da bih voljela raditi sa djecom, kao predavač, međutim moj fakultet nema veze s tim i mnogo toga me dijeli od te profesije, tako da će to sigurno ostati samo želja.

    Sjećam se mnogo svojih profesora i učitelja, puno sam ih voljela i čini mi se da ćeš i ti svojoj djeci ostati u sjećanju kao takva.

    Još da kažem - našla sam tvoj blog preko jednog drugog i baš, baš mi se sviđa što stavljaš ove gif.ove u postove, osvježi ih i čini drugačijima od ostalih. :)

    OdgovoriIzbriši
  16. Mogu li biti ja taj mrav na 5 minuta? :)

    I što reći... Čak i mjenjaš svijet svakim postanjem, znaš? ;) Barem moj. :D

    OdgovoriIzbriši
  17. Žao mi je što nisi učiteljica mojoj maloj,ovi njeni su odvratni....

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Eto, takav stvar roditelja je stvarno za k.! Ne znam, možda i jesu "odvratni", ali mislim da roditelji ne mogu znati što se događa u učionici i s čim se učitelji/profesori svaki dan susreću..

      Izbriši
    2. Vjeruj mi,ako netko kod djeteta vidi samo greške,i ne primjećuje trud djeteta,kako ga drugačije nazvati?Ima razrednika koji im govori da su debili,idioti,da će ih zaklati i odslužiti kaznu...to je pedagog?Btw,to su sedmaši....

      Izbriši
    3. grozno kakvi ljudi rade u školi... sram me je...

      Izbriši
  18. Genijalan post, slažem se. Eto.

    Jučer sam se baš posvađala sa starcima jednog klinca radi toga. Ali meni je sad savijest mirna. Oni neka rade što žele.

    OdgovoriIzbriši
  19. E i da, gledam kak ti raste broj followera i sretna sam :) Tvoj blog to def zaslužuje :)

    OdgovoriIzbriši
  20. Pogledaj film "Detachment", Adrien Brody u glavnoj ulozi (fap fap) - film pokazuje sve što je loše u američkom odgojno-obrazovnom sustavu. To je film koji bi svaka osoba u Americi trebala pogledati prije negoli se odluči imati dijete. I poslati to dijete u školu. Samo pogledaj kako se roditelji tamo ponašaju pa će ti postati jasno sve što je loše sa SAD-om. Bljak!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi