Don't blame the Ferrari just because yo' ass can't drive

Opet ja o poslu. Moram. Nedavno mi skočio tlak na neke komentare kolega. 
Ne toliko na komentare, jer i ja izlanem svašta, nego na njihov stav prema poslu i prema životu općenito. Da, djeca jesu sve gora i gora. Da, uvjeti rada jesu sve lošiji i lošiji. Da, i meni smeta što se za kikiriki natežem s bahatim nakupinama hormona koje ne znaju misliti. Ali znala sam u što se upuštam kad sam odabrala ovo. Ovu struku, ovaj posao. Znala sam. Imam se pravo požaliti, i činim to često. Ali nemam pravo sjediti na dupetu ni ne pokušavajući popraviti stvari. Nemam. A ako nešto prezirem, to je stav da će se stvari magično popraviti same od sebe, i da će metode koje očito ne djeluju početi djelovati same od sebe, da ću pljesnuti dlanovima i sva će djeca postati umilni anđeli zainteresirani za nastavu, da samo trebam pucnuti prstima i vratit će se vrijeme kad je bilo dovoljno nekome uputiti strogi pogled da bi se smirio.
Možda ne biste rekli, ali i ovo je posao u kojem te vrlo brzo može pregaziti vrijeme. Ne možeš danas raditi onako kako si radio jučer, a pogotovo ne možeš danas raditi kao što si radio prije 20 godina. Mislim, možeš. Ali bez rezultata. Možeš gubiti živce, možeš sipati žuč, možeš se žaliti i žaliti i žaliti. Ako ti je cilj biti dosadan, samo nastavi. Ja? Nekako sam naučila da ne mogu mijenjati nikoga osim sebe. I da, ako se ja promijenim, možda, samo možda, nekom čudnom slučajnošću, netko potaknut mojom promjenom, promijeni sebe. Mogu razmišljati što da učinim drugačije, pokušavati, griješiti, ponekad stići do cilja, ponekad se od njega udaljiti, ali moram se kretati, moram se mijenjati. Promjena je jedino što ima smisla u životu. Panta rei, znate već. Bez želje da se mijenjate, možete komotno i umrijeti. A ako vam se ne umire, promijenite se sad. Sad.

Primjedbe

  1. Ja sam baš učila Edukacijsku psihologiju ove godine, i sve klimam glavom na to što pričaš :D. Ništa bez promjene, prilagođavanja i pogotovo - ako vidiš da nešto nema efekta, mijenjaj to. Budi sretna što si to shvatila, tebi će biti lakše :).

    OdgovoriIzbriši
  2. Ti si jedan od onih profesora koje pamtimo dok smo živi. Mislim da je to smisao ove profesije. Bravo.

    OdgovoriIzbriši
  3. Sve ovo se može primjeniti i na moj posao, potpisujem ti svaku rečenicu :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. čovječe koji me danas stres ulovio kad ti nisam otprve uspjela naći blog. već sam pomislila da te opet ulovila manija brisanja :) drago mi je da si tu

      Izbriši
  4. ma, čudim se stalno, kako su klinci postali takvi kakvi jesu?! Jesu li ih prokrijumčarili protudržavni elementi ili su nekom tajnom stigli s druge planete?! Nismo li možda malkoc odgovorni za njih i njihove izvrnute vrijednosti? Nismo li i mi, zapravo,sve manje tolerantni zbog težih uvjeta rada, stanja u društvu i sl. Možemo li sve svaliti na njih? Tko tu koga odgaja? Od koga se očekuje zrelost?

    Sorry, i mene posao uvijek raspali...

    OdgovoriIzbriši
  5. Mislim da je tako u svakom poslu (što se mjenjanja i prilagođavanja tiče). Tako i u mojoj bivšoj struci imaš ljude da ne kažem babe i djedove, kojima ne možeš utuviti u glavu kako koristiti novi printer a kamo li nove programe, pa bi radili kao što je bilo in 1962 kad su oni završili školu. Vrlo je frustrirajuće za raditi s takvim ljudima.

    OdgovoriIzbriši
  6. spsolutno se slažem s tvojim manifestom profesorske budnosti i poziva na hod ukorak s vremenom. ;) pa treba se prilagoditi uvjetima rada. generacije se mijenjaju? dajmo im ono što im treba, a ne ono što nam je najlakše ponuditi!

    OdgovoriIzbriši
  7. Prilagođavanje i konstantno učenje je temelj svake profesije, a naročito učiteljske. Učitelji nam ugrađuju onu prvobitnu želju i znatiželju za znanjem. I rade (ili bi barem trebali) od nas bolje ljude.

    OdgovoriIzbriši
  8. Citajuci ovaj post sjetila sam se svih svojih profesora koji ne shvataju ovo vrlo jednostavno, ali ucinkovito pravilo. Zalosno! :(

    OdgovoriIzbriši
  9. Eh, eh, eh, totalno poznato... A i prva slika je totalno fora :)

    OdgovoriIzbriši
  10. Nema šanse. Ja jedva preživim instrukcije.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi