Škola - free survival tips

Prošlo je već neko vrijeme otkada sam obećala još jedan post o životu profesora, svojevrsni priručnik o preživljavanju. So... Here it goes...

1. pravilo: be yourself
Učenici uvijek nanjuše kad se pravite da ste nešto što niste. Zato izbijte iz glave da je dovoljno ono prof. koje ste dobili s diplomom, pa da umarširate u učionicu i da svi padnu ničice od silnog poštovanja. Iskrenost je važna i zato uvijek budite onakvi kakvi zapravo jeste. Primjerice, naučila sam da je učinkovitije i poštenije da se našalim: Prenaporni ste za to koliko me plaćaju (na što se oni nasmiju i smire), nego da im držim predavanje o tome kako bi se trebali ponašati na nastavi (što ionako znaju, ali očito ne žele). Nemojte se baviti objašnjavanjem očitog i racionalizirati zašto je potrebno da uče, da budu redoviti na nastavi i slično. Sve to oni već znaju, samo svjesno odabiru neposluh. Jer su tinejdžeri. I to je normalno.

2. pravilo: imajte cilj
Za sve. Ako ne znate što želite postići svakom pojedinom rečenicom, ako svaka riječ koja izađe iz vaših usta nema svrhu, neće vas slušati. S pravom. Vi ste tamo sa svrhom. Ako ne znate koja je to svrha, što radite u školi? Improvizacija je dopuštena samo na putu do cilja. Cilj nije nešto što smislite na licu mjesta. Kad dolazite na sat MORATE znati što želite postići određenom lekcijom, ali i svakom metodom koju upotrijebite. Morate znati zašto ste im zadali zadaću, zašto je neki učenik ocijenjen peticom, a drugi četvorkom, zašto ste nekoga nagradili i koja je svrha kazne. Kazna radi same kazne je maltretiranje. I to se ne radi. Nemojte pokazivati svoju moć na tako jadne načine. Jer tako samo pokazujete koliko ste loš nastavnik. Važno je da znate što želite naučiti vaše učenike. I od gradiva i o životu.
Evo vam još jednog primjera. Učenik u zadnjoj klupi šara po istoj običnom olovkom. Naravno, ja mogu otići do njega, spriječiti ga da to čini i održati njemu i cijelom razredu predavanje o tome zašto to ne činiti, kako nije lijepo, pristojno, dopušteno i blablabla. I mogu to činiti na svakom satu, svaki put kad neki učenik počne šarati po klupi. Ili mogu učiniti ono što sam ja učinila. Pustiti ga da šara cijeli sat. Do zvona. A onda doći do njega i reći: Ne ideš van dok to ne očistiš. I stajati uz njega dok slinavim prstima, a potom rukavima (jer nema gumice) briše cijelu klupu. Predavanje nije potrebno. A lekcija je naučena. Trebam li reći da u tom razredu više nitko nije ni pokušao šarati po klupi?


3. pravilo: stojite iza onoga što kažete
Tu naravno ne mislim da stojite iza pogrešne informacije. Ne vježbajte svoj autoritet tako da ih uvjeravate da ste u pravu onda kada to niste. Ali ako kažete da će svi koji učine x biti kažnjeni/nagrađeni na y način, bolje vam je da se toga držite. U suprotnom, vaša riječ ne znači ništa. A diplomom si možete obrisati guzicu. Therefore...


4. pravilo: pazite što pričate
Nemojte se zaletjeti (vidi pravilo broj 3). Osim toga, učenici ne moraju znati sve što vam se mota po glavi.  Bez obzira koliko cool nastavnici odabrali biti, vi ste ipak nastavnici, a oni su učenici. Nemojte izgubiti tu granicu iz vida. Postoje emocije koje s njima želite podijeliti. Primjerice, koliko ste razočarani rezultatima ispitivanja. I one koje s njima ne želite podijeliti, kao bijes. Jer kad vas netko raspizdi, chances are, poprilično ste smiješni. Što znači da će koristiti svaku priliku da vas naljute (kao da to već ne čine). Ostanite mirni zbog sebe. ALI, to ne znači da ne reagirate. Morate reagirati, ne možete se praviti da se ništa nije dogodilo. Reagirajte imajući na umu cilj. A ne razmišljajući o tome koliko vaši učenici zaslužuju par puta po guzici.

5. pravilo:Radite na sebi. Nije rješenje svaku lekciju uvijek raditi na isti način. Istražujte. Naučite i vi nešto novo. Kao prvo, nisu sva djeca ista. Kao drugo, postati će vam dosadno. Što znači da ćete i vi postati dosadni. Analizirajte sami sebe, objektivno prosudite koji je vaš postupak urodio plodom, a što vam baš i nije trebalo. Neka vam i učenici pomognu. Imam običaj dati im anketne listiće na kojima su pitanja poput: koliko si zadovoljan nastavom, što ti se ne sviđa, što bi promijenio, što ti se posebno sviđa, kako možemo nastavu učiniti boljom, pa čak i što misliš koju si ocjenu zaslužio! Iznenaditi ćete se koliko će biti iskreni! Nemojte se držati one jedne knjige iz metodike koja vam je bila Sveto Pismo na faksu. Postoji mnogo novih, boljih, zanimljivijih knjiga koje će vam sigurno dati neke ideje i potaknuti vašu maštu.


Eto, sažeto u 5 glavnih pravila. Za ostalo ćete već razviti instinkte, bez brige. Oni uvijek prorade kad se nađete u divljini. Ako imate još kakvih pitanja ili vas još nešto zanima, javite.

Primjedbe

  1. Ovo ću pokazati seki... :)
    Imam feeling da će joj trebati, svako malo je na zamjeni...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. joj, koja su gnjavaža zamjene... moja sućut, znam kako joj je!

      Izbriši
  2. Jos jedan iz edicije odlicnih postova :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala... osobno mislim da je dosadnjikav, ali ako ti kažeš da je dobar, onda valjda je :)

      Izbriši
  3. Podsjećaš na D. H. M., pogotovo u 5. pravilu.
    Igor

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. samo sam zgodnija, mlađa i simpatičnija ;)

      Izbriši
  4. Svaka čast na pravilima. Slažem se u potpunosti sa svakim :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Hahahaha, savršeno, a ovo ima i za etnologe, koliko sam vrištala od smeha kada sam videla :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. vjerojatno misliš na slike. ja sam se slomila na inženjere :D

      Izbriši
  6. Odlicno. Printam za svaki slucaj. Hvala!

    OdgovoriIzbriši
  7. Svaka čast na ljudima poput tebe, ja ovo definitivno ne bih mogla raditi :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ma ja imam osjećaj da bi! bila bi super, štajaznam, profa likovnog :)
      a mogla bi predavati bilo što, tvoji crteži bi ih osvojili!

      Izbriši
    2. Je, dok bi klinci bili dobri, a kad bi oni pukli ganjala bi ih okolo sa ravnalom xD

      Izbriši
    3. hahahahahahahahahaha... a ono... moji klinci su često veći i jači od mene. prošle godine imala maturanta starog 22 godine. to su godine i godine nošenja cijevi na praksi. baš bih njega naganjala ravnalom.

      Izbriši
  8. Odlično! Ovo ću da pokažem mami, čekaj njen komentar :), ona je stara garda.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mama approves :). Kaže odlično postavljena generalna pravila

      Izbriši
  9. Glazbena pedagogija je specifična po svojoj problematici pa se mi uvelike oslanjamo na improvizaciju na licu mjesta :) I hvala bogu, ne moramo pisati pripreme :)

    OdgovoriIzbriši
  10. nije to posao za mene, mislim da bi dobila slom živaca da moram 30ak tinejdžera gledati svaki dan a k tome ih još i pokušavati naučiti nečemu

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. to je češće 4 ili 5 puta po 30 učenika :)))
      ako ne brojiš i ostale tinejdžere koji ti imaju nešto za reći na hodniku :)

      Izbriši
  11. A kako si znala kakav prof trebas biti (1.pravilo)? Po osecaju?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. većinom, da. ali vjerujem da svi znamo kakvi su nam profesori ostali u dobrom sjećanju, koji su nas inspirirali, najviše naučili... i onda sam te slike prilagodila tome kakva sam ja. ne glumim neku strogoću, ne streljam ih pogledom, vrlo sam otvorena i uvijek im kažem ako su gnjavatori, uvijek ih pohvalim ako su dobri... tako, trudim se biti čovjek, a tek onda nastavnik.

      Izbriši
  12. Skoro sve naučeno na sličan, malo blaži način, na vlastitoj koži! Definitivna preporuka!

    OdgovoriIzbriši
  13. Haha, super su ti pravila!
    Mnogo volim tvoj blog!
    Posebno volim kad me nema nekoliko dana i onda sa zadovoljstvom čitav sve što sam propustila...<3

    OdgovoriIzbriši
  14. E da su neki moji profesori slušali tvoje savjete. Ili su oni gazili nas ili mi njih. Dobro pod "njih" smatram ostatak razreda jer sam ja bila ona tiha u zadnjoj klupi u svom svijetu.

    OdgovoriIzbriši
  15. Imaš approval od gimnazijalke! Kod nas je došao prof. fizike kojeg niko, ali baš niko ne sluša što priča, a i kad slušamo, imamo šta čuti - lik ne zna uopće u padežima pričati. A na testu svi prepisuju. Eto ti profesora i jada, tuga da te spopadne. Nego, što predaješ? :) I, btw, odličan blog, prvi put sam došla kad te VV (Anatomica) likala, sad sam ponovo počela i idem čitati sve postove iz arhive :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala na approvalu! :) predajem etiku i hrvatski.
      ah, škole su pune nastavnika koji ne znaju svoj posao...

      Izbriši
  16. Mislim da bi ovo trebalo pročitati barem 70% profesora moje škole. Ne razumijem zašto predaju ako ih briga što cijeli razred prepisuje, nitko ništa ne zna, a mora se matura pisati. Tko je onda kriv kad je profesor takav? Imam jednu profesoricu koja ima dva "miljenika" u razredu i kojima sve dopušta. Druge jednostavno ne podnosi. Čak i pod testom im rješava pitanja da bi dobili 5!!! Što reći za takvog profesora?...
    obožavam tvoj blog, carica si! :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. uh, ja sam zločesta profesorica... ne da ne pomažem, nego napravim desetak grupa bez da ih naznačim, i pitanja postavim slično, tako da tek na pola puta kad krenu prepisivati shvate da su pitanja zapravo različita. nakon toga, više ni ne pokušavaju. znaju da trebaju gledati u svoj test. nije bitna ocjena, ona je samo indikator toga s kojim učenikom trebam još nešto ponavljati, i koliko je tko usvojio gradivo.

      u moju obranu, dobro ponovim gradivo prije svakog testa, i obavezno im dam neke tablice u kojima su sažete sve informacije, kako bi lakše ponovili.

      Izbriši
  17. Odgovori
    1. nisam ni vidjela taj post do sada! hvala na informaciji!

      Izbriši
  18. Dakle, književnost, između ostalog? Ma i moja profa maternjeg je genijalka, žena od 50 i nešto koja ne treba podići glas da svi ušutimo na 10 min. I žena koja izgleda kao da joj je 25, usput :) Uvijek je nasmijana, raspoložena i nagodna. Takvi profesori trebaju i morali bi raditi u školama. A ne već spomenuti fizičar ili pak matematičar koji se ni ne pozdravi kad ulazi, odn. izazi iz kabineta. I onda očekuje nešto od nas.

    OdgovoriIzbriši
  19. I jesam li spomenula da biologičarka dolazi pijana na čas i da se isti matemtičar u dvije godine nasmiješio (pazi, nasmiješio, ne nasmijao) tek jedanput? Na stranu to što je dobar matematičar, njemu je na testu 20 kečeva, a razred mahnita li mahnita. I nije ga briga. I kad pomislim, u pravu je. Zbog čega on da se nervira kad nikoga nije briga? Ali fakat nije briga. I onda ja sa takvim profesorima i vršnjacima koji su u stilu likova napaljenih 95% vremena koji ne znaju sabrati dva i dva i očekuju završiti medicinu i držati nečiji život u rukama samo zato što su im roditelji u medicinskoj struci, očekujem da zapravo upišem faks genetike bez potplaćivanja, završim ga i nađem posao. I onda se, naravno, ubijam od živaca što ću imati platu manju od čistačice u vladi. Hej, a slavna sarajevska Prva gimnazija. Prva. A ni g od gimnazije. There goes the fact da nikad ništa neće biti kao što je bilo. Samo će biti gore. I sad fakat moram ići spavati (samo se nadam da neko iz razreda ne pročita ovo i shvati da spavam u pola 11 :D), nemam slobodnih časova ujutru. A listam ti blog i umirem od smijeha već doba broj sati.

    P.S. Na grobu će mi pisati: "Linčovana zbog kilometarskog kokodakanja na blogovima." And I'm not even sorry 3:)

    OdgovoriIzbriši
  20. dobar* - pravopis me ne služi večeras.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. meni je drago zbog tvog "kilometarskog kokodakanja"! žao mi je zbog tih promašaja od profesora. na žalost, to su ljudi koji ne vole svoj posao, a nemaju siguran exit, drugo rješenje, pa ostaju tako isfrustrirani i ljuti jer predaju tim neozbiljnim napaljenim učenicima. začaran krug. ja sam sigurna da ćeš uspjeti i upisati i završiti ono što želiš, a što se tiče plaće... nije sve u novcu?

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi