Propos de moi - la troisième partie

Ne volim kad netko donosi nekakve čudne pretpostavke o meni, iako me vrlo jednostavno može PITATI, a ja ću ODGOVORITI. Uglavnom mi nije problem izraziti se. Ako mi kojim slučajem i je problem, reći ću da mi je problem i svejedno pokušati. Ali mi je velik problem kad se netko igra pogađanja sa mnom. Tim više što većini ljudi ta igra ne ide. Ono, nemoj pogađati što mislim, you suck at it. Pitaj. Nemoj po položaju mojih trepavica, palca na desnoj ruci i igre s pramenom kose zaključivati da sam, štajaznam, bezosjećajna kučka kojoj svi idu na živce. Dovoljno sam bezosjećajna da ti kažem da me nerviraš ako me nerviraš, nećeš to morati čitati s mog lica, reći ću ti jasno i glasno. A definitivno nemoj zaključivati o tome kakva sam, zašto sam takva, i kako tretiram ostale ljude oko sebe.
Primjerice, često čujem komentar Jadni tvoji učenici. Jer ja sam kao neki namćor, tiranin i sadist. E, pa ako nekoga zanima, jedan je kolega iz hrvatskog dao učenicima zadatak da napišu pjesmice o svakom radniku naše škole. Guess who je naveden kao osoba koja se uvijek smije, uvijek je za šalu i spremna saslušati učenika? Yours truly. Malo mi fali da nosam tu pjesmicu sa sobom i nabijem je na nos svakome tko moju djecu proglasi jadnom zbog mene.
tra la la la la
Ljudi me često doživljavaju kao mirnu i povučenu, što ja uglavnom i jesam. Ali sam isto tako dovoljno razumna da reagiram ako me netko zajebava. Možda ne odmah. Ne prvi put. Ne drugi i treći. Ali četvrti ćeš put čuti svoje i za prva tri i za narednih 6 puta, onako, preventivno.
Još jedan od razloga zašto me ljudi doživljavaju kao neku prijetnju je moj rendgenski vid. Naravno, ja nisam glupi Clark Kent (Batman je moja ljubav).
Radi se o mom oku za detalje. Ne bih ni znala da ga imam, odnosno, mislila bih da svi vide sve ovako kako ja vidim, da me često netko zbog toga ne opere. I mislim da to nije fer. Nije to sitničavost i svakako se ne namjeravam ispričavati zato što vidim više. To nije mana. Svemu pristupam kao kad gledam neku sliku. Prvo je vidim u cjelini, onda proučim kompoziciju, onda mi neki detalj privuče pozornost, onda primijetim i druge detalje, onda pogledam poteze kista, i na kraju se vratim na sliku u cjelini. Ne radim to planski. To je jednostavno način na koji moj mozak radi, sasvim spontano. Samo zato što je netko toliko ograničen da ne vidi sve što ja vidim, ne znači da ja ne znam gledati. Neki mi dan kolega pokaže nekoliko zezalica, optičkih varki, nekakvih vizualnih štoseva, poigravanja s mozgom. Znate takve stvarčice, gledate u jednu točku, pa maknete pogled i vidite neku sliku, ili promijenite perspektivu pa vidite nešto drugo... I smijemo se mi tako, kad on pokaže neku navodno odličnu foru na kojoj stoji upozorenje Ne činite ovo ako imate epilepsiju. Gledam ja u tu sliku, gledam, gledam, maknem pogled i ništa. Kako ništa, čudi se kolega, približi se, probaj opet. Opet ja gledam, gledam, opet ništa. Na kraju se pokunjeno ispričam, Žao mi je, očito mi nešto ne valja s mozgom. Kolega se nasmije i kaže: Ili jedino tvoj mozak funkcionira kako treba. I ja sam bila sva awwww u tom trenutku.
Bilo mi je takvo osvježenje da si netko ne uzima za pravo da me, samo zato što nešto ne vidim onako kako vidi većina, proglasi nenormalnom, sitničavom, u krivu, hejtericom i ne znam kako sve ne. Ovako stoje stvari. Većinom sam okružena ljudima koji ne primijete ono što ja prvo primijetim. Meni je to sasvim normalno. Jer ja mislim da svi primjećujemo ono što nam je u tom trenutku najzanimljivije, nismo svi programirani (i HVALA BOGU na tome) na isti način. OK, ja jesam ta koja razmišlja previše i analizira sve, ali otkud ikome jebeno pravo da to proglasi lošim? Ne kažem da možda ne bih bila sretnija s nekim površnim stavom, da ne bih bila manje opterećena da sve što postoji samo okrznem pogledom i ne posvetim se razmišljanju kako, zašto, što bi bilo kad bi bilo... Samo kažem da ne znači da ne valjam ako nisam takva.
Ono oko čega se najviše moram opravdavati su komentari vezani uz neku osobu. Primjerice, ulazi osoba X u kafić. Netko prokomentira da je osoba lijepa. Ja primijetim da osoba ima krive noge/krive zube/da su joj cipele prljave/da joj boja pudera ne ide uz boju lica ili već nešto slično. Ja ne kažem da osoba nije lijepa. Samo primjećujem očito. Kao što se i na meni svašta može primijetiti. Zašto to primjećujem? Zato što imam oči. Ja ne tražim nedostatke. Jednako kao što sam primijetila gore navedeno, ja sam primijetila i da ta osoba X zaklopi oči kad se osmjehne, da ima jako duge i guste trepavice, da joj boja očiju sjajno ide uz boju kose, da ima lijepe ruke i ženstvene prste i gomilu drugih stvari. Ali mi smo postali tako korektni da sačuvaj Bože ako za razroku osobu kažeš da je razroka, debelu da je debela, mršavu da je mršava i napornu da je naporna. Ja ispadam negativka? Ja sam ta koja može primijetiti očiti pomak od idealnog i ne osuditi. Ne donosim sud, samo konstatiram ono očito. Ja sam ta koja može vidjeti ljepotu tamo gdje društvo kaže da je nema. Ako je to mana, so be it. Da mi je netko dao novčić svaki put kad sam zbog toga bila napadnuta, imala bih dovoljno novčića da kupim pusti otok na Havajima i maknem se od svih koje vrijeđa moj vid. Više vrijedi to što ja vidim neki minus i svjesno ga odbacim kao nevažan, nego kad netko ne vidi minus nego idealizira nekoga u svojoj glavi. Nisam negativna, samo sam realna. Osim toga, uvijek ću reći da je savršenstvo precijenjeno. Volim nedostatke, oni nas čine stvarnijima, posebnijima. Volim ožiljke na šakama ili čelu, posebnost svakog nosa, šare svake šarenice... Volim kako nečija lagano nepravilna čeljust ili krivi zub mogu oblikovati najljepši osmijeh na svijetu. Volim i nazvati stvari pravim imenom. Hoću li mijenjati sebe i smišljati načine kako da zauzdam vlastiti mozak kako se netko ne bi osjećao ugrožen kraj mene?
hvala Kris na ovom gifu ;)
Jer unatoč tome kako se ja kome činila, ja imam više ljubavi prema svijetu, ljudima i životu nego što itko može zamisliti! jedna savršeno neprikladna na posve prikladan način:
u nekom drugom životu. gdje ću ja htjeti djecu, a ti ćeš biti... pa... ono... kako da kažem? živ.

... stay tuned...
(there's more where that came from)

Primjedbe

  1. Zadnja slicica hehehe... I nema ne cemu ;-)

    OdgovoriIzbriši
  2. :D Eh, to su situacije kada te punija neka očito punija osoba pita da li je debela, a ti...šta ćeš, ako kažeš da nije, majku mu, lagaćeš, ako kažeš da jeste, majku mu, nisi politički korektan... Dođavola i sa tolikom političkom korektnošću, crnac je crn, žena je debela.

    OdgovoriIzbriši
  3. Kljucna rec - analiza. Prokletstvo - sitnicarenje. Duplo naopako..

    OdgovoriIzbriši
  4. Slažem se sa svakom napisanom riječi. Samo ti budi svoja! Živciraju me oni ljudi koji će napraviti bilo što i praviti se da su nešto što nisu samo da bi bili u nekom traženom društvu. Biti fin i dobar stalno je lijepo, ali kada je potrebno reći ću sve u facu ako treba. I biti ću realna, a ne nerealno fina. Ma uglavnom, svaka tvoja je riječ je na mjestu! :)

    (sad mi se motaju svakakve misli u glavi, pa sam svašta u koemntaru napisala hh)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. pa to i ja tvrdim! ne znači da si nekulturan ako si direktan.

      Izbriši
  5. Ljudi su jednostavno takvi, ako nisi kao drugi, ili ako slucajno imas neku vecu sposobnost od drugih, cudak si. Pa savi svjetski fizicari, matematicari, i da sad ne nabrajam sve ucene ljude, su bili nazivani cudacima.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. uf, mene nitko neće nazvati čudakinjom u fizici ili matematici, osim ako pri tome ne misle da je čudno koliko mi slabo idu prirodne znanosti :)))

      Izbriši
  6. Mislila sam se raspisati i otići u nešto totalno pametno dok nisam došla do kraja posta i vidjela sličicu i komentar ispod pjesme, pukla od smijeha i sad mi je sve pametno palo u vodu :)))

    OdgovoriIzbriši
  7. I ja sam okinula na ovu zadnju sličicu a i na gif iznad.
    Heeeeelll noooo...LOL

    OdgovoriIzbriši
  8. U potpunosti se slazem sa napisanim i pronasla sam sebe u tim tvojim recenicama! I ja imam taj rendgenski vid kojeg ne dozivljavaju svi kao neku moju kvalitetu, ali meni je bas drago sto primjecujem sve i jedan detalj. Prijatelji me zbog toga zovu 'Columbo' :) Nista mi ne moze pobjeci! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. columbo :)))) odličan nick!
      i meni je drago što dobro vidim ;)

      Izbriši
  9. Iz prošlog posta - volite kao da vam nikad nisu slomili srce - lijepo :). Volim i ja primjećivati detalje, pozitivne i negativne. Nekad i pretjeram s negativnima, ali i ja uvijek kažem da preferiram nesavršenost i neklasičnu ljepotu :).

    Podijeli i pjesmicu s nama :D.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ja sam točno takva!
      pjesmica je na poslu, iskopati ću je sutra, pa ako ocijenim da je dovoljno sramotna, napravim update posta :)))

      Izbriši
  10. E tu smo skroz drugačije :D Ja npr. nikadnikad ne uočavam sitnice i uvijek se nanerviram kad za nekoga kažem da je zgodan i onda frendica ispali "Je, al ima grbav mali prst". En ajm like o.O

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ali bit je da je i dalje zgodan, prst samo pridonosi karakteru ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi