Ljudi koje baš i ne volim: 1) Loši gubitnici

OK, nitko ne voli gubiti. To je svima jasno. Nismo svi nešto super nabrijani na pobjeđivanje, ali baš je svima draže pobjediti nego izgubiti. Kad izgubim, nisam dobre volje. Možda ću zavrnuti nosom (da, ja to mogu) i pritom ispustiti frktavi zvuk (mogu i to), pojesti neku čokoladicu da emotivnu bol otupim nekim drugim osjetilima, ali to je otprilike to. Neću kriviti DRUGE zato što sam JA bila lošija. Ako pobijedim, nisam nepodnošljiva. Dobro, možda ću viknuti Ha-ha! In your face! i otplesati superiritantni ples pobjede mašući guzicom pred facom gubitnika. Ništa pretjerano, uglavnom.

Ali to sam ja. Postoje oni ljudi koji su baš loši gubitnici. Oni koji nikada neće priznati da su izgubili. Oni koji nakon svake izgubljene igre 2 sata pričaju o tome kako nije bilo fer da izgube, kako je netko drugi varao ili kako im je baš nešto u ključnom trenutku upalo u oko. Znam da svi imate nekog takvog u društvu. To su vječito oni tipovi koji svima idu na živce, od kojih se skrivate po kvartovskom grmlju da izbjegnete razgovor s njima, oni s kojima nitko ne voli igrati ništa jer ne znaju igrati normalno, koji uvijek varaju na najprozirnije i najjadnije načine, oni kojima na kraju svi popuštaju, jer je to lakše nego dokazivati nešto budali. A kad kažem svi, mislim na sve OSIM mene. Nema šanse da je priznam pobjedu nekome tko je pobijedio varajući. 
U našem društvu postoji taj debil, nazovimo ga P. Vjerojatno P. ne bi dobio vlastiti post da mi brat nije napomenuo kako ga je sreo, kako je još uvijek isti debil i kako mi još uvijek zamjera... No, o tome nešto kasnije. Dopustite da vam prvo kažem tko je P. On je muška osoba od trideset i kusur godina kojoj su svi (ovo je pretpostavka) uvijek popuštali. Vjerujem da je cijela obitelj koja se sastoji od majke, bake, mnogo starije sestre i oca koji nikad nije kod kuće i koji svoju ljubav pokazuje velikim količinama novca, malom P. popuštala u svakoj jebenoj igri.
za razliku od mene - ja ću se prije potući, nego popustiti
Zato vjerujem da P. i danas misli da mu je dopušteno "slučajno" trknuti nekoga kad zabija gol u PES-u, tvrditi da je K.O. u Tekkenu glitch (mislim, WTF?!) i da je on trebao pobijediti, biti uvjeren da je sudac na strani onih drugih (PES također) i čitav niz sličnih pizdarija. Mijenja pravila u Monopolyju (Zašto ne bi mogli graditi na bilo kojem zemljištu bilo kad? A ne znam... Zašto da ti odmah ne damo svoje pare, a ti igraj sam sa sobom, majmune) i Čovječe, ne ljuti se (ruši druge, ali kad netko treba njega srušiti onda ne igramo na rušenje) i UVIJEK uvjerava ostale da ne znaju brojati i da je na kockicama baš onaj broj koji njemu treba. U pikadu je on pogodio ploču, ali je onda netko prošao i srušio strelicu. On je uvijek onaj kojem vjetar smeta u badmintonu, on je taj kojem lopta naleti na busen trave u nogometu, on je taj kojemu sunce ide u oči kad se igra tenis, ma tip je P u punom značenju tog slova.
Ne znam trebam li napomenuti da tipa uopće ne podnosim. Što sam ja to tako užasno napravila da mi on zamjera i nakon deset godina? Dakle, bilo je to tamo negdje, 2000. ili 2001. Možda i 2002., vrag će ga znati. Ljeto. Dosada. Netko se sjeti da nije igrao graničara odavno. Obožavam tu igru. Uz šah, to mi je najdraži sport. Da postoji olimpijska disciplina u graničaru, imala bih hrpu zlatnih medalji. Rasturam. Dakle, ja sam bila za. Složimo se mi da ćemo igrati, i P. se odmah baci u to svoje p- asto raspoloženje, kalkulira tko će biti u njegovom timu, bira kao da je izbornik nekakve reprezentacije umjesto da se, kao normalni ljudi, podijelimo nekako spontano. Naravno, kako je P. i šovinistička svinja, a ne samo P, mene ne odabere. Cure ne znaju držati loptu. U tom trenutku, cura, priznajem, već kuje plan kako će prvo gađati njegove loptice.
Podijelimo se mi tako u dva tima, on zavitla loptu prema nekome u mom timu, ja je ulovim i pogodim ga. Savije se lik po sredini, grabi dah ali već maše ispruženim kažiprstom: "To se ne računa!" Ma, šta se ne računa?! To se ne računa jer "Ona je to namjerno!" Nemoj da ti ona namjerno taj prst iščupa. WTF?! WTF?! WTF?! Naravno da sam namjerno, to je jebena BIT igre. Pogoditi protivničkog igrača! To je kao da golman kod suca traži poništenje gola jer je igrač NAMJERNO zabio gol! Prijatelj mi već daje poznati ma, pusti budalu znak što me dodatno raspizdi. No, sve bih ja to nekako ishendlala da se debilčina P. ne nađe pametan s nekim svojim komentarom. E, sad... Ne sjećam se što mi je točno rekao. Sjećam se samo da je to bio neki šovinistički bulšit umotan u kompliment.

Dođemo do lopte, i ja opet gađam kretena, pa koga ću drugog? Ne samo da gađam, nego i pogodim, baš ga pošteno zdrmam. Opet se papak savine na jednu stranu i opet se žali: "Nije fer, opet je namjerno mene!" Pa koji je tebi?! Mislim, mene bi bilo sram to reći.
I sad se javi jedan iz njegovog tima i da prekine svađu izjavi da on ide van umjesto P.-a. Na što ja, naravno, poludim. "Tako je, tako je!" viče P.: "Može netko drugi izaći umjesto kapetana!" Kojeg kurčevog kapetana?! Da se razumijemo, ja ne bih imala ništa protiv toga da izgađam P.-a na mrtvo ime, ali tako se ne igra. Iako, tip zaslužuje da ga svi zajedno zavežemo za drvo i gađamo dok se ne upiški od muke.
Da skratim priču, najmučnija igra ikad, tip je žrtvovao cijeli svoj tim, pogodila sam ga toliko puta da je već jedva stajao na nogama, znam da smo se D. i ja već pišali od smijeha, i kad nije imao što dalje, predao je igru. Ali nije on izgubio. Iako je bio pogođen milijun puta. On je predao igru. Što sam ja napravila? Osim što sam ga pobijedila? Dok je u hladu objašnjavao kako mu je bilo neugodno gađati mene jer sam žensko, pogodila sam ga loptom u glavu i rekla: "Ne seri." Kako sam samo mogla... Samo da svima bude jasno, on je mene itekako gađao. To što je troma seljačina koja ne zna pošteno baciti loptu, stvarno nije moj problem. Ali imam neki filing da ću početi hodati s loptom po kvartu, da ga još koji put pogodim. Da ima i novi razlog da mi zamjera. Kill them with kindness? Radije ću ga zatući loptom. Doslovno. Popravi igru ili se nauči gubiti, tvoj izbor.

Primjedbe

  1. hahaha umirem, isuse kako bi ja lika zatukla xD Kako netko može biti tako ljigav, fuj! Mrzim takve ljude :D Predobro napisan post i čist osjećam zadovoljstvo zbog one zadnje lopte u glavu :) Haj fajv biči, haj fajv :D

    OdgovoriIzbriši
  2. Pametniji popusta. Zivcano. Zato se ja borim do zadnje kapi moje zelene krvi :)
    Nego kazi mi - gde nalazis ovakve retarde? Ja sam to odskatrirala jos kod malih golica..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. mogu zahvaliti bratu na tome. ja svoje brzinski odjebem, ali muški imaju neku naviku da se druže doživotno... ne znam. enigma.

      Izbriši
  3. Trebala si i tri puta loptom u glavu, a ne jednom. Ali meni je fascinantno koliko su roditelji tu ustvari zaslužni za takvo derište, svaka im čast.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. čak ga nisam ni jako. samo malo, izbliza, da se odbije lopta natrag meni.

      Izbriši
  4. ''tip zaslužuje da ga svi zajedno zavežemo za drvo i gađamo dok se ne upiški od muke'' hahaha za drugo nit nije xD imali smo i mi jednog takvog -.- davno je to bilo, osnovna ak se ne varam..nogomet smo igrali i gospodin razmaženi je uvek nekaj izmišljal dok bi njegova ekipa gubila (a još si ju je sam biral i ja naravno nikad nisam bila u njoj)..sjećam se kak je mene svaki put za majicu navlačil, gural itd i onda se bacal po travi, grčil i vikal ''faul'' i takva sranja (kao ja sam njega gurnula WTF?!)..bez obzira kaj sam bila jedina ženska nisam se dala zajebavati (a bome ni oni mene nisu štedili, noge su mi vječito bile pune crnjavki), al čekaj malo, sve je to igra..i ja sam bezbroj puta izgubila pa kaj sad, idemo dalje..neki ljudi očito neznaju prihvatiti poraz i onda cijele drame rade -.- to sve treba spucati ravno u glavu i bok..i onda mene ljudi pitaju zkj sam tak agresivna haha, pa kak nebum kraj takvih debila..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. tako i meni kažu. samo ostanem o.O
      ja agresivna? ne kužim...

      Izbriši
  5. Zatuci loptom...nema druge! Zapravo, trebalo je njega zatuci loptom na rodjenju. Homo Idioticus - skolski primjer.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. kao što bi rekla "zločesta djeca": bolje da mu je mama kamen rodila, barem bi imala šta stavit na zelje kad kiseli...

      Izbriši
  6. Hhahahah, koje si ti kurčevito žensko. P je bolje da ne laprda, ah neki nikad ne nauče. Ja znam ljude koji su ipak blaži debili, ne znam kako bih se ponašala s nekim takvim, vjerovatno gađala nekim hladnim oružjem.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. to su likovi za neku društvenu studiju, kunem se...

      Izbriši
  7. Čoveče ja bi ga u top nabila. Ali baš mi je drago da si ga uspijela napucati s loptama. I onda nek veli da "curice" ne znaju baciti loptu ili gađati. Mamicu mu šovinističku!

    OdgovoriIzbriši
  8. Hahaha, genijalno! Ovaj P. je baš bezveze neki lik. Ja postajem poprilično agresivna u blizini sličnih P-ova. Dopala mi se ova ideja, drvo i upiški od muke, e to je već nešto...;)

    OdgovoriIzbriši
  9. Divno je kad se sudbina tako lijepo namjesti da vrati onima koji se ponašaju kao da je svijet njihov :)

    OdgovoriIzbriši
  10. jao kako mrzim ovakve ljude, a i njihove roditelje koji ih nisu odgojili da budu normalni nego bi i ubili nekoga samo da pobjede i dobiju sto hoce. al ovo sto si mu napravila na tom granicaru je totalna ubijacina, vjerojatno se jos i danas uspavljuje suzama radi toga XD zato ti toliko i zamjera jos uvijek

    OdgovoriIzbriši
  11. Hjoooj mene to isto tako ispizdi! I onda sam ja glupa jer se svađam i ne popuštam. Ma zajebi.

    OdgovoriIzbriši
  12. jesus, ja sam uvijek nekako mislila da takvi likovi žive samo u literaturi i filmovima :-(
    valjda sam sretnica ako nisam naišla ni na jednog takvog extrema :-D

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi