Hvala i znam

Cijeli sam tjedan bila užasna, grozna, odvratna. Najlakše je okriviti PMS, ali iskreno, bojim se da je baš to u pitanju. Nitko mi se nije mogao obratiti, bez da nazad dobije nekakav praskavi odgovor, nekakvo podjebavanje ili barem kolutanje očima. Koliko sam ovaj tjedan kolutala očima, čudim se da uopće još stoje u mojoj glavi. Svi su mi išli na živce. Nema osobe koja mi se nije obratila, a da mi nije došlo da je ubijem. Vrištala sam na Petea Marina i Kay Scarpettu u knjizi. I shvatila da očito nisam normalna.
Ako bih našla nešto što je trebalo očistiti, izribati, bilo da se radi o iživljavanju na kuhinjskom ormariću ili ribanju kade, malo sam imala mira. Ali čim očistim, tražim novu žrtvu za ribanje. Da stvar bude gora, nitko se od napadnutih nije branio. Spustili su glavu, podigli ramena, pogledali me psećim pogledom, zbog čega su moji napadi još dobili na težini. Ne znam zašto to radimo? Je li nam lakše kad se otresemo na nekoga? Meni nije. Jer nakon svakog prigovora (bez obzira na to koliki kreten dotična osoba bila), meni slijedi prava navala krivnje.
Jučer sam imala jedan od lightbulb momenata. Došao je sasvim nenadano dok sam vješala odurnu zavjesu u kuhinji, odurnu zato jer je ogromna i ruke mi otpadnu dok je objesim, i koliko god puta rekla da ću je raskomadati, podijeliti na dijelove, evo me - i dalje stojim na stolcu ne osjećajući ruke pipajući gdje je 200. od 746. kvačica na veličanstvenoj zavjesi. Mrzim je.
Sine mi tako, a da stvarno ne znam zašto, da nemamo pravo zamjerati našim roditeljima. Ali baš ništa. Bez obzira na to kakvi su roditelji. Vidite, ja imam teoriju, a ovo je malo skretanje s teme, da smo svi sjebani. Ali svi bez iznimke. Primjerice, žena može biti sjebana ako je imala dobar odnos sa svojim ocem ili ako je imala loš odnos sa svojim ocem. U svakom je slučaju sjebana. Ili će provesti dobar dio života tražeći nekog dobrog kao što je to bio tatica, ili bježeći da je ne dopadne neki poput tatice. U svakom, svakom slučaju, svi smo mi sjebani, na ovaj ili onaj način. Za svaku stvar, svaki trenutak koji zamjeram svojim roditeljima, svaki put kad nisu bili dovoljno jaki za mene, nemam im pravo zamjerati. Nemam pravo. Jer nam život ni nitko u životu ne duguje ništa. Baš ništa. Nisu bili dobri roditelji? Barem su bili. Nisu odustali. A za svaku stvar koja mi smeta, mogu navesti barem jednu nevjerojatnu žrtvu koju su podnijeli za mene. Žrtvu koju ja, vjerujem, ne bih podnijela za nikoga. Jednostavno nisam toliko nesebična. Shvatim tada, da se ponašam jezivo nezrelo.
Zajebite očekivanja. Očekivanja su glupost. Život nam ne duguje ništa. I život ne očekuje ništa od vas. Osim da živite. Tako jednostavno. Čemu komplicirati? Čemu sebe uništavati iznutra?
To je moja glavna lekcija ovaj tjedan: nitko mi ne duguje ništa, nemam pravo očekivati i nemam pravo zamjerati. Glavna zahvala? Hvala na svemu što sam imala, i izgubila, jer nije bilo nužno ni da to imam. Hvala na svemu što sam imala i još uvijek imam, jer nije nužno da to bude moje. Hvala i na onome što sam željela, a nikada nisam dobila, jer je lijepo kad možeš sanjati. Hvala na mogućnostima, one su jedino što se u životu računa.

A zahvalna sam još i na:

maslačcima... mislim da su čudesni
bratu i zajedničkom igranju igrica za koje smo oboje prestari
tome što sam preživjela vlastito mahnito proljetno čišćenje
svom blogu, vama i vašim blogovima; nemam pojma što sam radila prije vas

Naučila sam i:

baš to
život je jednostavan kad se prepustiš...
a ni ljudi nisu nešto komplicirani...

Prepustite se ovaj vikend! Možda vas život iznenadi... Hopefully, ugodno ;)

Primjedbe

  1. Kao prvo - NIKADA nisi prestar za igrice. Nema boljeg feelinga nego gaziti babe u GTA. Na xboxu. Gdje se naginješ kao luđak vamo-tamo kad bježiš u autu od 12 policajaca i vičeš - blow me suckers... Khm, zanjelo me :D

    Kao drugo - slažem se za ovo o roditeljima. Koliko god su mi išli na živce i gluposti napravili i sl nakon što sam se preselila reko, fuck it, opraštam im za sve što su zeznuli i hvala za sve što su dobro napravili. Jer ima puno gorih roditelja, moji su dali sve od sebe, kako su znali.. Tko zna što ja shebem sa svojom djecom, svi smo ljudi. I ne vrijedi živjeti u prošlosti i misliti što bi bilo kad bi bilo...

    PMS is a lie, mi smo svi samo bičiz par dana mjesečno :) hehe

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da sam zločesta, sad bih rekla da je pms onih par dana u mjesecu kad se žene ponašaju kao muškarci :)))
      ali dobra sam, pa neću...

      Izbriši
    2. Sad lažeš i mene i sebe i sve na blogu xD hehehe :)))

      Izbriši
  2. kad si rekla ovo o roditeljima, malo sam se zamislila i došla do zaključka da ja mojima nikad ništa nisam zamjerila, čak ni u trenucima kad bi mi život otišao totalno k vragu (a događalo se). uvijek nekako gledam, ovo je moj život i ja radim s njim što god hoću, a oni su mi samo uvijek podrška i glas razuma kad sama sebi nisam dovoljna.

    ah igranje igrica, gdje je moj dobri stari final fantasy 8....
    :)) uživaj mi u vikendu!!

    OdgovoriIzbriši
  3. Da, svemu što si napisala. U potpunosti. Nitko nam ništa ne duguje, sve je samo mračna igra onog što nazivaju ID. Problem je samo što se poigrava sa svima nama, tako da svako nosi svoje mistifikacije okolo i stvara famu oko igre života. Nepotrebno, ali tako ljudski ;-))

    A propos PMS, najbolji slogan mi je I have PMS and GPRS. Which means I'm a bitch & I will find you!!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hahahaha za gprs.
      što se tiče prvog dijela, apsolutno se slažem, svi smo skloni tome da mistificiramo nešto jednostavno. overthinking na n-tu potenciju.

      Izbriši
  4. Stvarno je lijep i inspirativan ovaj post :)
    Ovo u vezi PMS-a... ja iskreno mislim da nemam PMS u smislu da tih dana mogu biti sasvim normalna, a nekim drugim danima luda bez razloga... i čak se rijetko opravdavam PMS-om... :D
    Mislim da i ja kao i ti mogu biti sretna do neba sa svojim roditeljima jer su mi pružili sve (u razumnim granicama) i imam njihovu potporu i vjerujem da sam djelom ovakva zbog njih, ali isto se slažem s tim da se na kraju formiramo kao individue koje mogu biti totalna suprotnost s obzirom na roditelje i odgoj koji smo prošli kao djeca... :)

    Ugodan vikend i praznici!!

    OdgovoriIzbriši
  5. da, na cijeli tvoj post.
    što se tiče roditelja..na stranu što ima i onih koji jako zajebu, i onih koji manje, stvar je u tome da ne možeš ostatak vlastitog života pravdat tuđim pogreškama. i tek kad prestaneš ići dalje svezan optužbama, shvatiš da se može i lakše živjeti.

    OdgovoriIzbriši
  6. Listen very carefully, I shall say this only once. I have A PMS!!! Ne diraj me, ne pitaj me ništa, ne gledaj me i preživjet ćeš.

    Toliko sam se puta razočarala u ljudima i u svojim vlastitim očekivanjima da više apslolutno ni od koga i ništa ne očekujem. Ljudi su, htjeli mi to priznati ili ne, izuzetno sebična bića...Rijetko rade nešto, a da zauzvrat ne očekuje barem istu razinu povrata, ako ne i više. Ako ništa ne očekuješ, ne možeš se razočarati, ali se možeš razveseliti.

    A roditelji...odgajali su nas kako su znali i umili, a na nama je da učimo na njihovim greškama, kopiramo ili poboljšamo njihove uspjehe... Od okrivljavanja nikakve koristi, samo ćemo zapeti u prošlosti i propustiti danas i sutra...


    P3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. pogotovo me nmoj pitati zašto sam živčana ako ne želiš vidjeti koliko živčana mogu biti, hahahaha!

      u pravu si što se tiče ljudi, 0 očekivanja=0 razočaranja. a mogu te nekad baš ugodno iznenaditi.

      Izbriši
  7. Kad sam shvatila da mi moji roditelji, ali niti bilo tko drugi ništa ne duguje i da nitko nije odgovoran za moje postupke, osjetila sam se čudesno slobodnom..Mislim da je to jedno od vrlo bitnih životnih spoznaja. Poznajem hrpu ljudi koji su debelo zagazili u 6.desetljeće svojeg života i još uvijek krive sve oko sebe zato što im nisu ili jesu ovo ili ono napravili..Takvi ljudi žrtve su u vlastitom životu i ne miču se smjesta. Spoznaja da ti nitko nikad, ali baš nikad nije ni za što kriv, čak i onda kada izgleda da očito jest vrlo dragocjena. Bravo.
    A što se tiče toga da smo svi sjebani, jesmo, i ako smo imali super starce, a i ako nismo. Nikad dobro :))

    OdgovoriIzbriši
  8. Ma Carlin je car! Treba manje analizirati, filozofirati i manje si komplicirati život. Svjesna sam toga da ja inače radim suprutno ovom svemu što sam nabrojala ali znam da postoji bolji način. I da treba biti zahvalan na malim stvarima. Poput igrica ili kolutanju sa očima. I našim roditeljima što trpe naša kolutanja sa očima.

    OdgovoriIzbriši
  9. lol, ne znam što da kažem osim da mi se čini da sam sama napisala ovaj post ;-D

    OdgovoriIzbriši
  10. Potpis na tebe i potpis na žene iznad mene :)

    OdgovoriIzbriši
  11. Ah, taj PMS! Bar si svasta shvatila :D

    OdgovoriIzbriši
  12. i meni su maslacci cudesni, =) i naravno da nemamo pravo zamjerat roditeljima.trude de se da nas odgoje, a dijeca, sve bezoobraznija, i bezobraznija,=) gdje ide ovaj svijet??????????? haha

    OdgovoriIzbriši
  13. Svaka cast na postu i samo jedna mala, mala ispravka. We are never too old for video games! Once a gamer, always a gamer. XD

    Roditelji koji su odgojili nase generacije su zasluzili spomenik. Ja svojima se divim i cudim u isto vrijeme.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. okej... koliko je sramotno da nam je najdraže mlatiti se metlom i kišobranom u tom i jerryju? :D

      Izbriši
  14. Prvo, idući put kada budeš imala PMS naručujem te za čišćenje, ostavit ću te samu par dana, molim te iživi se na mom neredu :)
    Drugo, o roditeljima i kako biti roditelj. Ja se strašno bojim imati djecu jer mi prvo padne na pamet na koje ću sve načine da ih sjebem, a onda se sjetim da niko nije savršen, da svako griješi i ako ih ne sjebem ja sjebat će ih neko drugi,djecu mislim :). A što se tiče nezahvalnosti i roditelja svi mi moramo nekad staviti prst na čelo i shvatiti da svoj dug roditeljima nikad nećemo vratiti koliko god se trudili, i osim ako te roditelji nije zlostavljali vjerovatno im nemaš pravo ništa zamjeriti i radili su kako su najbolje znali i umjeli.
    Treće, maslačci su čudesna biljna vrsta poslana iz zemlje vila da nam svijet bude ljepši :)
    Četvrto, Super Mario and Age of empires i braća FTW!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da znaš da mi je došlo da pozvonim nekome naoružana arfom i žicom za ribanje i pitam imaju li koji masni kredenc...

      Izbriši
  15. :)

    Divno si sve rekla, posebno za roditelje. Ja ipak ne mogu da ne zamjerim nekim ljudima što ne dobih barem poštovanje za uzvrat, ako već nisam mogla dobiti onoliko koliko sam dala.

    Maslačke obožavam i danas sam vidjela prve, samo njih par. Ne znam kad su mi ljepši, tek rođeni, ili pred smrt :D.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. maslačci su mi savršeni, one okrugle pravilne glave... ma super su.

      Izbriši
    2. hoću reći, meni su draži pred smrt :)

      Izbriši
  16. Znaš na koga si me podsetila?
    Na veličanstvenog Bil Hiksa i njegov citat:
    "I don't mean to sound bitter, cold, or cruel, but I am, so that's how it comes" :D :D
    P.s. meni je jedan od najvećih komplimenata poređenja sa njim, da ne bude zabune :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. to mi se toliko sviđa, da ide u opis bloga!

      Izbriši
    2. AhAm, ličilo mi na tebe, na nešto što bi i ti rekla :D :*

      Izbriši
  17. Ponekad se ponasam kao da sam u pms a onda shvatim da nije vreme za njega i pitam se : is that real me? xD

    OdgovoriIzbriši
  18. divna ti je lekcija tjedna, svi bi se trebali toga cesce sjetit :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi