Život profesora - dio peti

Za vrijeme studiranja, ljudi se čudom čude vašem odabiru zanimanja. Mislim da sam tih nekoliko godina života provela opravdavajući se daljnjoj, bližoj i tuđoj rodbini, slučajnim prolaznicima, susjedima, konobarima, barmenima, prodavačicama, taksistima, vozačima tramvaja... Svima. Svaka rasprava započne upitnicima iznad glave sudionika kad shvate da studiram filozofiju (Fil šta?!), svaka rasprava završi njihovim: Pa dobro... Plaća u školi je sigurna.
Nikad nisam sumnjala u to da bi s nekim drugim fakultetom imala bolju plaću, bolji društveni status i sl. Ali ljudi ne razumiju ovo: drugi fakultet ja nikada ne bih završila. Jer me ništa tamo ne bi zanimalo. I taj posao koji bi mi donio bolju plaću, unaprijed znam da ga ne bih voljela. Na kraju ispadne da biraš hoćeš li se baviti onime što voliš i proći pakao, ili se baviti onime što ne voliš i prolaziti pakao svaki dan do kraja svog života. Za veću plaću.
Ono što ti nitko ne kaže dok već nemaš diplomu u rukama jest da škole nisu pretjerano zainteresirane za uzimanje pripravnika, većinom zato jer im to donosi gomilu nove papirologije. Nitko ti ne kaže ni da pripravnici imaju daleko manju plaću od ionako male profesorske plaće. Nitko ti ne kaže ni da ćeš više od pola svog pripravničkog staža volontirati sretan jer te netko želi za pripravnicu. Nitko ti ne kaže da biti pripravnik volonter znači odslušati 70, a ne 35 mentorovih sati, i održati 35, a ne 15 ili koliko već sati pred mentorom i ostatkom školske komisije. Naravno, za svaki od tih 70/35 sati moraš imati odgovarajuće bilješke/pripreme, i to je hrpa papira koju tegliš sa sobom na stručni ispit.
Nitko ti ne kaže da se stručni ispiti održavaju dvaput godišnje, i da ga smiješ prijaviti tek nakon što prođe puna godina dana, što može izgledati ovako: potpišete ugovor 11. 12. 2007., a prijave za ispit koji se održava u ožujku/travnju 2009. su do 10. 12. 2008. Što će reći, Jako nam je žao (LAŽETE!), ali nije prošla godina dana. Prijavite se u idućem terminu, u rujnu 2009. Da možete na ispit u prosincu 2009. Naravno, cijelo vrijeme dok ne položite stručni ispit, i dalje radite za manju plaću. Ako uopće imate puno radno vrijeme. Ako imate manje od toga, i plaća vam je manja.
Nitko ti ne kaže ni koliko je teško naći posao, a ako ga i nađeš, koliko je teško napuniti satnicu. Uopće. A kamoli samo na jednoj školi. Sjećam se svoje profesorice biologije iz srednje koja je imala nekih 15 godina do penzije, a žena je već bila luda. Nikada nije znala na kojoj od 3 škole u kojima je radila ima nastavu, znala je fulati dan, smjenu, školu... Bojim se da tako ne završim.
Nitko ti ne kaže da iste sekunde kad položiš stručni, svi oglasi za posao magično brišu uvjet: stručni ispit i obavezno stavljaju radno iskustvo nije potrebno. Murphy je u pravu.

Primjedbe

  1. Moja D je profa biologije i kemije, završila je fax i 10 dana kasnije našla posao. To se zove sreća ha? Sada radi u 2 škole baš zbog satnice..

    Ja sam razmišljala upisati fax za odgajatelja ali sve se više premišljam..Kad ga završim, bila bih 31-32 godine, tko bi me zaposlio tada bez iskustva kada godišnje to završi stotinjak klinki od 21..

    Ma ja uvijek kažem, najbitnije je raditi što voliš - lijepo je imati veliku plaću ali ako svaki dan ideš na posao sa grčem, taj dio plaće ćeš spiskati na tablete za glavobolju i tablete za želudac..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. 31-32 nisu neke godine, vjeruj mi. od kad sam počela raditi (a počela sam kao apsolventica) najmlađa sam svugdje u profesorskim krugovima, svi ostali su stariji, a mnogo ih je s više godina i manje iskustva od mene. na kraju sam se žurila bezveze :)
      mogla sam još malo uživati.

      Izbriši
  2. Ja sam završila Filozofski(nešto različito od tebe), no uredno cijelo ovo vrijeme kad me netko pita na kojem sam faxu bila i kažem: Filozofski, mnogi mudro počmu klimati i govoriti : Aaa, filozofija;) Moj odabir je začudio susjedstvo i širu rodbinu, dakle ljude koji ni inače nisu razgovarali nešto puno sa mnom, ali su imali ideju što bih trebala studirati (ekonomiju, što drugo). Moji pokušaji objašnjavanja da želim studirati nešto što volim dovodio je prečesto do tupog pogleda u očima sugovornika. Pretpostavljam da se ljudi, ako nisu prošli kroz sličnu priču,ne mogu poistovjetiti, niti imati razumijevanja. U društvu u kojem se većina stvari gleda kroz prizmu platežne moći i uspjeha, sve što odstupa od tog izbora je loše/čudno, i izbori koji uključuju sreću na prvom mjestu znaju zbuniti ljude. Zašto bi sad netko još morao biti i sretan dok radi? Pa toliki su nezaposleni, budi sretna što primaš plaću, tko te pita jesi li sretna..odmah znam tko nije sretan u tom razgovoru

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da, to i meni smeta. ako nisi na pravu, medicini ili ekonomiji ispada da gubiš vrijeme, da si teret društva jer se baviš "pizdarijama".
      a "ali ja to volim" i "mene to zanima" nisu nikakvi argumenti za većinu.

      Izbriši
  3. Evo, ja sljedeće godine upisujem fakultet i na vrhu liste su mi kroatistika i pedagogija na Filozofskom u Zagrebu. To me zanima, to volim i znam da bih to mogla studirati 5 godina. I ne samo studirati, znam da se želim time baviti i u dalekoj budućnosti. :)

    Slažem se s tobom. Važno je studirati i raditi ono što voliš jer... pa jer sve drugo nema smisla.

    Držim fige da postaneš super profesorica filozofije! :) Moja profesorica filozofije je uz filozofiju studirala i sociologiju pa je tako uspjela popuniti satnicu. Moja gimnazija je relativno mala pa ona predaje filozofiju, etiku i sociologiju. :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. već jesam profesorica :)))
      koliko sam super treba pitati moje učenike, lol

      Izbriši
  4. ...joj meni je "gorilo" srce dok sam u srednjoj školi slušala filozofiju..ali prvau ljubav, moj studij sam već bila upouznala i donjela odluku o izboru faksa..ali priznajem da sam zastala kod filozofije..sofijin svijet mi je najdraža knjiga..sve humanističke znanosti započinju sa filozofijom. samo naprijed..hrabro. i ja sam kao pripravnik radila u školi, u stručnoj službi, i skidam kapu profesorima...ali ako je profesor dobar on može jako utjecat na djecu. meni je filozofija bila odlična!
    al onima koji vole svoj studij i posao se polako odškrinjuju vrata, korak po korak! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. i ja vjerujem da je tako. samo što mi je mučno kad vidim ljude koji rade ovaj posao bez volje, interesa i s 0 talenta za predavanje, imaju punu satnicu, ugovor na neodređeno i "mirni su do penzije".

      Izbriši
  5. Prosvetari svih zemalja, ujedinite se!!!
    Na ovu temu sam rekla sve sto sam imala u nekom od predhodnih postova :))

    OdgovoriIzbriši
  6. Ovo sam dala da pročita prijateljici koja upravo radi svoj prvi posao kao profesor engleskog, klima glavon i kaze tako je. Jos kaze kako ljudi ne razumiju da profesori nemaju vremena jer svoj posao nose i kuci.

    OdgovoriIzbriši
  7. Meni je filozofija, uz povijest, bila najdraži predmet u srednjoj - to su bila 2 najbolja profesora. Žena koja nam je predavala logiku i filozofiju je bila divna. Ona je pričala, sve je imalo smisla i sve je bilo zabavno. Lik iz povijesti isto. Baš su mi usadili ljubav prema svojim disciplinama :)

    OdgovoriIzbriši
  8. Moja seka je diplomirala pedagogoiju i hrvatski... Trenutno je peadagog i skidam kapu i klanjam se do poda svim profesorima i učiteljima, jer imati posla sa današnjom mladeži....UŽAS!!! Prema njenim pričama ne znam da li su gori klinci ili njihovi roditelji!!!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi