Život profesora, dio drugi

Nisam tipičan primjerak svoje vrste. Nikada nisam voljela školu. Ni malu školu, ni osnovnu školu (a išla sam u 3 različite), ni srednju školu. Škole su gotovo uvijek neke odvratne zgradurine koje prečesto služe ispiranju mozga i trpanju učenike u ladice. A ja ne volim kad me netko pokušava definirati. No, nije tema moj učenički život. Samo sam htjela reći da možda zbog toga razumijem svoje učenike bolje. Često mrmljaju Mrzim školu, na što ja redovito odgovaram I ja, predbacuju Kaj će ovo meni u životu?, na što ja puna razumijevanja uzvraćam Žali se ministru, pa zatim Mislite da je mene briga za Krležu? uvijek dobije Misliš da je mene briga što tebe nije briga za Krležu? It goes on, and on, and on. Za divno čudo, učenici ipak vole moja predavanja, za divno čudo, dosta i nauče.
osim ako vam ja ne predajem ;)
Naravno, da biste postigli ovu razinu skuliranosti, potrebno je proći ono što sam ja prošla kad sam kao vrlo mlada, naivna i dobroćudna apsolventica došla na zamjenu u istu srednju strukovnu (mušku) školu u kojoj radim i danas. Tada još nisam znala da je to iskustvo jednako onom kad vas ubace u film Dangerous Minds i dodaju Predatora. Michelle Pfeiffer može samo sanjati o tome da ovo preživi.
Vidite, postoje neke razlike između toga kako školu doživljavaju oni koji su u nju samo išli i oni koji u njoj rade. Za početak, nitko tko nije stajao sam pred punim razredom ne zna koliko šaptanje polovice razreda može biti glasno. A kamoli kako je to kad razred odluči biti bučan.
Ali da se vratim na početak. Na fakultetu imate didaktiku, pedagogiju i metodiku. Čitav niz kolegija koji vas uče kako podučavati. Ali vas ne pripreme na to da će mala gamad radije imati prazan sat, nego nekakvu tamo zamjenu. Logično kad razmislite o tome, i vi ste bili takvi. Ulazim u razred, prvi put u životu samo ja, čitanka i 30 dečkića koji ne žele biti tamo. Od nas 31, samo je 1 spreman na rad. I to sam ja. Ostalima se živo jebe. I za mene, i za čitanku i za rad. Nekolicina se sažalno smiješka, nekolicina smišlja pakosti, a ostali spavaju. Kao da padnu u komu iste sekunde kad sjednu u klupe. Nisam sigurna što su oni naučili taj prvi tjedan, ali ja sam naučila puno. Prvo, šala je učinkovitija od deračine i prodika. Drugo, takva djeca nisu za teoriju, treba im dati da rade, bez obzira što se radi o hrvatskom. Treće, ako baš nisu zainteresirani, recite im da se na to gradivo pale cure.
Četvrto, za njih nikada nitko nije mario. I na ovo su me dobili. Već sam ih tada sve htjela odvesti doma. I nahraniti, pa znate mene. Bila sam silno raznježena, probudili su u meni majčinski instinkt.
A sve to vrijedi dok netko od njih na vas ne pokuša baciti stolac. Dakle, peto: nemoj im govoriti da ne prepisuju za vrijeme testa, ako baš ne moraš.

Primjedbe

  1. i like the girl in the last pick)

    OdgovoriIzbriši
  2. Ti si, izgleda, jedna od onih rijetkih divnih profesora koje pamtimo cijeli život..tipa "Društvo mrtvih pjesnika". Šmrc.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam baš sigurna, ali bilo bi lijepo da jesam. Čestitke na prvom mjestu!

      Izbriši
  3. Ovaj citat iz filma "The Help" mi je postao izreka :) Mislim da ljude treba podsjetiti na to jer su vecinom navikli slusati ono - spori ste, nebitni ste, nikome nije stalo.

    Btw ja ti se unaprijed ispricavam za gramatiku u mojim postovima, znam da je grozna :) Jedan od razloga pisanja mog bloga je da popravim svoju gramatiku jer od silnih lolcatova i sl vise ne znam ni pisati kako spada. I onda mi prvi follower bude profa hrvatskog. Koji The Secret ha? xD

    Vjerujem da te tvoji razredi vole i sviđa mi se tvoj pristup. Hvala bogu da jos ima takvih profesora kao ti i moja necakinja, koji vole to sto rade, vole ucenike i nisu tamo samo radi place (iako nije lose sto i nju dobijete :)

    I vjeruj mi isplati se biti takva - mozda se ne vidi ali puno ucenika ce te jako cijeniti. Ja prva nikad nisam pokazivala neke emocije prema profama, nisam jedna od onih koji su s profama bili na "ti" pa svejedno pamtim one koji su bili zakon a one koji su mi isli na zivce pokusavam izgurati iz mozga :)

    Zato se ne daj nazivcirati drustvom koji za profesore govore sve ono sto si nabrojala ranije, da su paraziti ovo ono.. Vidis da drustvo ionako uglavnom sve vise predstavljaju debili koji jedva da su zavrsili osnovnu, pa kako od njih ocekivati da cijene ikoga.

    Ajme ja se raspisah xD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Samo ti piši :)
      U pravu si za društvo, samo slaba nam je to svima utjeha... No, ne dam se ja. Nemam pojma što bih drugo da ovo ne radim. Umrla od dosade.

      Izbriši
  4. Ismijah se na sve živo, posebno na peto :D.

    Vidiš, mene užasno nervira na faksu upravo to što učimo kao da će svi učenici biti spremni na ono što mi predložimo, kao da nema milion načina da se izvuku iz rada. Neki dan sam ušla u raspravu s asistenticom o nekoj gluposti, ja sam bila na strani učenika koji će se pod svaku cijenu izvući da ne radi, a ona me uvijeravala, ako se ''pravilno rasporedi količina materijala među učenicima'' da bolji neće imati vremena učiti za lošije (radi se o grupnom radu). Yeah, right.

    Dakle, bacali su stolicu na tebe :D?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa... O tome u trećem dijelu:))) Jedan učenik. I pokušao je.
      Ma mislim, u pravu ste i ti i asistentica. U većini slučajeva, ako nešto prezentiraš na dobar i zanimljiv način i isplaniraš rad, sve će proći savršeno. Ali ne postoje jamstva. Možda će im biti bezveze, padati će kiša pa će spavati, možda će taj najbolji imati najgori dan, možda će onda i ovi lošiji odustati, možda ti učenici neće ni doći na nastavu... Važno je biti spreman prilagoditi se, zanemariti vlastite planove i pripreme i izvući iz njih najviše što možeš u tom trenutku. Pa makar je to 2% onoga što si htjela. Prilagodba. Najvažnija riječ u nastavi. Ako se ne uspiješ prilagoditi, mrtav si :)

      Izbriši
    2. Jao ovo sam naučila na teži način :D

      Smanjiti očekivanja, biti fleksibilan, improvizirati u dijelovima tog savršenog plana na kojem si radio pun q vremena... Ili će te živu pojest.

      Izbriši
    3. Niko ne voli da radi, ali kad moraju, moraju. Stvar je u tom da podijeliš uloge. Dakle nemoj reći - jedan je vođa grupe, jer će na kraju jedna osoba sve raditi - nego reci, ti piši, ti smisli pitanja, ti prezentiraj, ti nacrtaj itd itd.
      Dobro, ja radim na fakultetu i zadnje dvije godine imam sreću da radim sa divnim studentima, gdje većina želi da uči i radi, pa možda i nisam sasvim objektivna.

      Pozorno pratim ovu seriju postova. Pronalazim se u mnogim stvarima, ali ti se s druge strane neizmjerno divim jer za strukovnu školu treba imati strpljenja i živaca kakve rijetki imaju. Jedna moja prijateljica predaje engleski u sličnoj školi (industrijskoj) i ima slična iskustva :)

      Izbriši
    4. @LittleMissConfused: naučio me to profesor metodike na fakultetu, bolje rečeno- pokazao. Jedno jutro (a njegova predavanja su počinjala iznimno rano) nije nam bilo do ničega, cijela dvorana je bila u nekom polusnu. Nakon pola sata (od planiranih 90 min) on je pitao:" Čini mi se da vam je dosta, hoćemo li za danas završiti?"
      Ako vidim da učenici nisu za raspravu, ali da su u stanju pisati, bavim se teorijom, ako nisu ni za to, ubacim kakav dokumentarac (ovdje pričam o nastavi etike), ako im nije ni do toga, razgovaramo o onome što ih muči i kako poboljšati nastavu. Naravno, mogu to jer radim u strukovnoj školi, a ne gimnaziji gdje profesori muku muče s vremenom. No, ja bih i tamo zastupala tezu da nije izgubljen sat onaj na kojem se ne uči, već onaj na kojem se ništa ne nauči.

      Izbriši
    5. @Biberlee: ajme, rad sa studentima je super! Mene je život odveo u drugom smjeru, ali znam kako lijepo i inspirativno može biti raditi s mladim, pametnim ljudima koji JESU zainteresirani. Naravno, u svakom žitu ima kukolja. Li vjerujem da su nezainteresirani u manjini.

      Izbriši
    6. U bre.. ja bih mu doticnu stolicu verovatno razbila o glavu a posle ga izbacila kroz prozor..ili bih bar u glavi odvrtela doticni mentalni film..

      Izbriši
  5. Meni je najbolja frendica sad u zadnjih mjesec dana počela raditi na zamjeni u osnovnoj školi kao profesorica talijanskog i engleskog i kad sam čula kako su se neki klinci prema njoj u početku odnosili, što su joj govorili, prijetili joj i sl. naprosto nisam mogla doći k sebi. Tad sam skužila da taj posao definitivno nije piece od cake, kao što ga svi doživljavaju. Klinci su zli, tko bi rekao :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I klinci su ljudi, samo zato što su mini ljudi misle da su svi anđeli. How yes no!

      Izbriši
  6. Dangerous Minds meets Predator lol...ubila me ova fora. Ne mogu si zamisliti kako je to predavati pred cijelim razredom i još teže održati neki mir i disciplinu ili ne daj Bože pridobiti njihovu pozornost pošto meni klecaju koljena čim moram (pazi ovo) pročitati prezentaciju. I to na muškoj strukovnoj školi! Ali mislim da je pred ženskim razredom jednako teško ako ne i teže. Već mi se u glavi vrti neki Mean Girls scenarij.
    Samo da ti kažem da se već dugo nisam tako dobro nasmijala i tvoj blog mi je prava bitchy oaza.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala na komplimentima. Slažem se da u ženskim razredima ima većih problema. Osim što cure znaju biti dozlaboga zlobne (dečki su uglavnom samo zločesti), ne znam ni ja kako bih se osjećala da mi iskomentiraju sve od cipela do maskare.

      Izbriši
  7. Bom, i ja mislim da je najstrasniji dio stajati pred razredom prvi put. Ja čitam ove tvoje postove kao šalabahtere, teorijska obuka :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. oukie doukie, samo ja ne preuzimam odgovornost :))))
      možda da stavim upozorenje na blog: NE POKUAVAJTE OVO U SVOJOJ ŠKOLI, lol

      Izbriši
  8. hahahah mala gamad xD moram ovo pokazati svojoj frendici da vidi kaj ju čeka dok završi fax :D nego, moram reći da mi je ovo jedan od najdražih blogova, uvijek se od srca nasmijem..sve me strah kaj bude u sljedećem postu (vidim da se spominje bacanje stolica i takve stvari) :D

    OdgovoriIzbriši
  9. Covjece...
    Dobro se sjecam da je par kolega palo Metodiku nastave jer su im djeca u gimanziji "minirala" cas. Ako im se ne svidis, ako nisi interesantan...you are dead.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nesto sad vrtim po glavi- i mi smo jednom tako izminirali cas jednoj brkatoj..samo se ne secam da li je zasluzila. Nego me plasi nesto drugo - sta ako doticna sutra predaje mojoj deci..

      Izbriši
  10. jedan moj učenik mij je natrpao zemlju u auspuh, nadahnut idejom koju je vidio na tv: netko je nekomu gurnuo krumpir u auspuh pa je taj automobil eksplodirao. a mene je u odnosu na druge nastavnike čak volio. ozbiljno! njegovi roditelji su rekli da je oduvijek malo nestašan i da ne znaju što bi s njim. jesam zaboravila spomenuti da mi je nakon jednog od ispada lijepo objasnio da mene plaćaju da to trpim? a da je iznuđivao od klinaca lovu za cigare i pri tom im prijetio lancima? i da ovdje nemam vremena i prostora nabrajati njegove spačke? i da je riječ o sedmašu? nakon par sličnih ispada u kojima sam otkrila kako ljubaznost, srdačnost i toplina ne djeluju na svakoga štef i ja smo imali razgovorni 'obračun kod ok korala', nakon kojeg smo poslali best bff. uh, n ponovilo se.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi