Tuga te ulovi kad joj se najmanje nadaš

Znam da sam rekla da vas neću danas gnjaviti, ali ovo je ipak moja terapija...
Smiješno kako se stvari promijene u sekundi. Osjećam se dobro, i onda vidim nešto, i srce mi preskoči, i imam osjećaj da sam skoro umrla. A u idućem trenutku razmišljam da možda čak ne bi bilo loše da jesam... Već se bojim sretnih trenutaka. Uvijek iza njih plačem.
Dopizdilo mi je stalno vrtiti jedno te isto po glavi. Imam tisuću ozbiljnih problema i jedan koji bi trebao biti nebitan, toliko nebitan da ga ni ne trebam nazivati problemom. A u stvarnosti, meni je taj jedan važniji od ičega. Pa već razmišljam je li to možda način na koji se moja psiha nosi sa svakodnevnim životom? Bijeg, koncentriranje na jednu stvar koja ne bi trebala biti takav big deal, da se ne bih trebala baviti onime što uistinu jest big deal?
A opet, što je bitnije od toga? Što je bitnije od odnosa među ljudima? Posao? Traženje istog? Karijera? Novac? Stambeno pitanje? Užasava me pomisao da se moja lista prioriteta toliko promijenila, ali promijenila se. Glupo, nezrelo, naivno... I znam da bih na sve trebala gledati kao na lekciju, zasrala si, glavu gore, pobrini se da nikada više ne ponoviš te greške. Naučila si svašta o sebi, ali... Ne znam... Što ako ne mogu? Što ako to nije ta lekcija? Što ako je to neka druga?
Try harder? Quit? Ne znam kako ni jedno ni drugo. Više ne znam ni što osjećam, osim tuge. Jada i nemoći. Predbacivanja i krivnje. Kako se zove mix tih osjećaja? Koji je naziv za ovo što ja jesam? Čemu tražiti lijepo, ako me ružno svaki put pogodi šakom i gotovo nokautira? Nekad mi je baš dosta ustajanja. Dođe mi da pričekam da sudac odbroji svoje, pa da ostanem ležati. Ne funkcioniram, u tome je problem. Samo prividno.

Stvar je u tome, kad nam se netko svidi, i protiv naše volje, namjere i plana, uvijek osjećamo da nismo dovoljno dobri. Uvijek. I iz straha, samo iz straha, pretvorimo se u nekoga tko doista nije dovoljno dobar. Bez namjere i plana. Treba mi iskupljenje. Oprost. Od sebe same. A taj je najteže dobiti. Svima mogu oprostiti sve. Sebi ništa. Nije li to glupo?!
Voljela bih da sam bolja osoba. Trudim se biti dobra, ali trud nije dovoljan, zar ne? Svejedno uvijek uspijem zajebati. U onim rijetkim racionalnim trenucima, kad se uspijem dovoljno sabrati da napravim odmak od sebe i sagledam se objektivnim očima, dođe mi da samoj sebi zaplješćem na čistom talentu da zaserem. Doista. Razmišljam, razmišljam, razmatram opcije, i onda napravim nešto što uopće ni u jednom trenutku nisam razmatrala, nešto što u najboljem slučaju ima posljedice gore od svih razmotrenih scenarija zajedno, i to u najgorem slučaju. Nije li to za aplauz? Jedan Bravo! za totalnu kretenku, molim. Apsolutnu luđakinju i čudakinju bez premca.
Ljudi su najčudnija vrsta od svih. Žele nešto, a onda kad to dobiju, nemaju pojma kako s tim. Barem sam ja takva. I nemam više ideja... I'm soooooooo done...

Primjedbe

  1. ok, i prividno funkcioniranje je funkcioniranje, sasvim dovoljno ponekad ;-)) Primi se za ono što voliš, redefiniraj se i oprosti si (muči nas ista boljka, ali ima nade)

    OdgovoriIzbriši
  2. Hajoj, evo sada već sat vremena razmišljam o tvom postu. Čini mi se previše privatnim da ti išta komentarišem, a opet žao mi da budeš tužna. Šaljem ti mentalni bear hug

    OdgovoriIzbriši
  3. Ljubav, najveća boljka od svih :D. Trebaš da se izvučeš iz toga, tog okrivljavanja sebe za neuspjehe, to će te uvijek tjerati da rano odustaneš od ljudi, karijere, bilo čega, jer ćeš biti uvjerena da ćeš zasrati. A nećeš, nećeš uvijk. Nekad će neko drugi da zasere, moći ćeš uperiti prstom i bit će ti lakše. A nekad će da bude i hepi end i reći ćeš sebi ''Vidiš da mogu, kad hoću''. Uredu je biti tužan i sjeban s vremena na vrijeme. Svi smo. Ali nađi sebi načina kako da izađeš iz toga, radi što te čini sretnom i sutra će već biti bolje :).

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. isplakala se, odmah mi je lakše... eto, sad je sutra i bolje mi je...

      Izbriši
  4. Ima jedna sjajna izreka na koju sam naišla negdje, a glasi: Hug me when I least deserve it, because that's when I most need it.. Ako te išta tješi, mogu ti reći da sam na Fejsu jučer naišla na par statusa sa istom tematikom, tipa "da bar zaspim i više se ne probudim, umorna sam"..začudilo me to jer je došlo od ljudi koji su uvijek vedri, vole i raduju se životu, da ne velim da su ponekad i euforični, što mi ide na nerv. Onaj jedini koji mi je ostao. Prema tome, izgleda da je nešto lebdilo u zraku jučer, kad se više ljudi osjećalo tako kao ti...

    Mislim da prvo trebaš oprostiti sebi,a to niti malo nije lako kako se na prvi pogled čini...I oduvijek je ženama prva na listi prioriteta bila ljubav. Svima. Sjebane smo po tom pitanju, ali što sad..;) Deal with it.

    Muškarac koji shvati ovu izreku na početku, biti će tvoj zauvijek .

    Ajde, pametnu (a pretpostavljam i lijepu, valja ću dočekati i tvoj portret
    jednom ;) glavu gore, ima tu puno ljudi koji te vole, suosjećaju i podržavaju,a to je dovoljno da kroz te tvoje crne oblake proviri i koja zraka sunca. Odi si kupi nešto lijepo :) Zagrljaj i pusa!

    OdgovoriIzbriši
  5. Joj draga, ako je riječ o sjebavanju veza trebaš vidjeti mene. Kao što kažeš, kad nađeš nekoga pomisliš da nisi dovoljno dobar i neki mali govnar se probudi u tebi koji kaže - e onda ću namjerno sve shebat pa smo mirni. Mislim da je to i neka vrsta obrane od toga da te netko još više povrijedi. Ono - ako ja prva shebem bar znam da sam ja to pokrenula a ne on.

    Kad smo D i ja krenuli (na put ljubavi i sreće ah) nakon nekih 8mj je mene puknuo neki konstantni PMS, stalno sam neš morogala, ljutila se, svađala, bila nadrkana baba uglavnom.. A u biti mislim da je to bilo baš ono - zaljubljena do ušiju i što ako me ostavi?

    Na sreću skužila sam na vrijeme da me uhvatio popizditis pa sam prestala s tim (a na sreću i on je bio zateleban u mene pa me nije nogirao nakon tih ispada) pa veza traje i danas.. Ali inače da nije, mislim da bih preispitivala svaku riječ još jedno 10 godina i grizla se. Jer sam takva. Prvo shebem pa onda razmislim. Barem što se veza tiče.

    Uglavnom, glavu gore, jednog dana će se pojaviti jedan mulac koji će te trpiti i s PMSom i čudnim ispadima zbog soc. anx. i misliti da je tvoj uvrnuti smisao za humor baš fora a tvoje hrkanje slatko. Jedino što moramo proći puno, puno mulaca prije koji su na kraju samo to - mulci.

    I još da napomenem - ako smatraš da je neki mulac iz prošlosti bio "the one" mulac - pokušaj ga osvojiti opet. Ljudski je shebati sve po spisku a to vjerojatno i on zna, pa ako je zbilja tak poseban, što možeš izgubiti ako sada (nakon realno sagledane situacije) pokušaš još jednom.

    I na kraju srčeka da ti bar malo poprave dan ♥♥♥ Don't Worry Be Happy ♥♥♥ :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala na riječima utjehe... Ali ne mogu biti baš sigurna da to sve skupa nije samo stvar mog ega. Nisu me se tipovi baš naostavljali. Do sad.
      Što se tiče ponovnog pokušaja, ne možeš natjerati nekoga da te hoće, ako te neće. A nije ni fer da pokušavam.

      Izbriši
  6. Mislim se i mislim što bi rekla, ali osim jednog velikog zagrljaja mi ništa ne pada na pamet.. Al nekad je i zagrljaj dovoljan, zar ne?

    OdgovoriIzbriši
  7. Jao draga, totalno te kužim, bar ovaj dio što tu piše, do u riječ :(
    Ne tako svježe iskustvo, al eto, jučer je na tren bilo ko da ni dan nije prošao... Bilo je nešto u zraku valjda, nisi sama :)

    I ne znam što bih savjetovala, ja sam pustila da prođe... Koliko je to bilo pametno ne znam. Bilo je fer.

    :**

    OdgovoriIzbriši
  8. Mislim da kad nam nalete loši dani, svi imamo tendenciju sebe gledati gorima nego što jesmo. Možeš biti svoj najveći obožavatelj i kritičar, u isto vrijeme čak. Ne znam te lično, ali mogu garantovano tvrditi da će sve to što te čini "čudnom" biti sasvim normalno pored nekog ko bude znao cijeniti i njegovati to što si "čudna" :) A kako to obično biva, on će biti još čudniji pa će biti: "a vidi ono dvoje budala, gdje se oni nađoše?" :D

    Grlim te.

    OdgovoriIzbriši
  9. Pretpostavljam da je riječ o vezi, pa se po tom pitanju ne mogu nadovezati, jer u tome totalno i apsolutno suckam. Doduše, mogu se prepoznati u sličnim situacijama, ali ni tu ti ne mogu reći ništa pametno osim da nisi jedina. Tj. nisi sama.

    Ako mene pitaš, problem je u tome što smo mi očigledno ta vrsta koja se stalno preispituje. Ja se u većini stvari zaglavim upravo zato što - dok ja analiziram svaki sat i događaj - ovi s druge strane bleje u neku komediju na TV-u i ne da se ne sjećaju što se dogodilo, nego im je još i zabavno.

    Sve u svemu, lijepo si ovo sročila, a to je ono što sam htio reći. Nekako iznimno osobno, a opet tečno, jasno, propitkujuće. A sad bome ja idem pogledati neku humorističnu (trenutno je u điru Crna Guja), jer jednostavno nemam snage. Uostalom, propitujem se jednom dnevno, pa ću si radije to ostaviti za navečer, hahaha...

    :šalje virtualni hug:

    OdgovoriIzbriši
  10. Hello, i feеl that i noticed уou vіѕited my web site
    so і got here to rеturn thе choose?

    .I'm trying to to find issues to enhance my site!I assume its good enough to use some of your concepts!!

    My web page - silk'n laser
    hair removal

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi