Ne pokušavajte ovo u svojoj školi (Život profesora, dio četvrti)

Skrušeno priznajem da su moje metode, najblaže rečeno, neobične. Dugo sam razmišljala hoću li uopće navoditi ovoliko primjera, ne znam koliko mi je u interesu da javno obznanim kako se nosim s problemima u nastavi. Itekako sam svjesna da bih bila u debelim problemima da ne nailazim na razumijevaje nadređenih, pri čemu moram istaknuti dvije najdraže pedagoginje N. i Z. (zvana Šefica). Iako za samo tjedan dana rada u mojoj školi možete imati anegdota za čitav život, ja sam se odlučila za 3 priče, nazovimo ih Suzavac, Tučnjava i Mlaka. Ako očekujete primjere nadahnute nastave, preskočite današnji post. O tome ću sutra.
Onima koji se planiraju baviti ovim poslom moram reći da se pripreme na test. Svaki razred, bez iznimke, svaki pojedini učenik će vas testirati. Oni žele vidjeti koje su granice. Dokle mogu ići. A kad jednom dođu do te zadnje točke, teško da će ikad pristati na to da im smanjite horizonte.
Još jedna bitna lekcija koju sam morala naučiti jest da ponekad moramo zaboraviti što piše u knjigama iz pedagogije i metodike. Nekada stvari morate učiniti drugačije, da bi stvar funkcionirala. Naravno, unutar nekih granica. Embrace yourself. Ovo su moja tri primjera.
SUZAVAC
Barem jednom godišnje neki se razred sjeti da bi bilo zgodno baciti suzavac u razredu. Njihov je cilj poprilično jasan, prekinuti nastavu. Prvi sam put bila svjedok tome kad sam kao pripravnica sjedila na satu svoje mentorice, kad je razred maturanata odlučio zapapriti sat. Moja je mentorica izašla iz razreda, potjerala sve učenike van i pričekala da se razred provjetri. Na hodniku im je zaprijetila da će ih tužiti razredniku. Ja? Ja sam ostala sjediti u razredu. Sjećam se da su se zbunjeno navirivali i gledali udarenu zamjenu (jer sam im nekoliko puta i prije i poslije bila na zamjeni) kako mirno piše svoje bilješke. Sjećam se da sam došla kući pod dojmom, bijesna jer im je tako nešto bilo dopušteno. Majka me pitala: A šta bi ti napravila? Prisilila bih ih da ostanu u razredu. I zatvorila sve prozore. Da ih naučim lekciju o odgovornosti. Kad napraviš sranje, dužan si počistiti govna.
Iduće godine, jedan je kolega doživio istu stvar od drugih maturanata, sat nakon njegovog, drugi razred je bacio suzavac u razredu jednoj iskusnijoj kolegici. Ne želim se hvaliti, ali znala sam da će idući sat moj razred nestašnih prvašića pokušati učiniti nešto glupo. Smrdljive bombice. Iskreno, radije bih suzavac. Te bombice smrde za popizdit.
Okrenula sam im leđa pišući po ploči, očekujući, naravno, nešto. Ali odlučna da im dopustim da probaju, jer tko se zadnji smije, najslađe se smije. Djetinjasto, ali čak sam i željela da probaju nešto, samo da im pokažem tko je glavni. I kreće... Bum, puf, tres, niz pucketanja, nacerene face, otvaranje prozora, smijeh.

Gospodo, zajebali ste se. Zatvaraj sve prozore!, zagrmila sam. Ti, vraćaj se u razred! Zatvaraj vrata! Dolje majice s noseva! Vi ste to bacili, očito vam se sviđa miris. Dišite! A tko za 5 minuta ne bude imao sve s ploče u bilježnici, dvojci se može samo nadati! Način na koji su to učinili, bacanje bombica istovremeno, samouvjereno otvaranje vrata i prozora jer predviđaju da ću ja reći da sve otvore bio mi je simpatičan... Ali, molim vas... Ja predvidljiva? Smiješno. Šetala sam razredom povlačeći njihove majice dolje s njhovih noseva, pozorno pazeći da svi dišu duboko, da nitko ne otvori prozor i da svi prepisuju. Nacerene pobjedničke face? Never more! Bwahahaha! I onda mi N. pokvari zabavu. Proviri žena u razred, osjeti smrad i kaže: Pa što prozore ne otvorite? Bacila sam se na nju i vrata kao ni na jednog frajera do tad. Klinci jedva dočekali, dvadeset ih je ustalo da pootvaraju prozore. Ne mrdaj! Da vam nije palo na pamet! Prozori ostaju zatvoreni, a ti N. izađi van! Ovo im je kazna za bacanje tih smrdljivih... Puštaš mi zrak unutra, idi van! N. je prasnula u smijeh: Pa izađi barem ti van, zašto i sebe kažnjavaš? Jer netko mora paziti da svi prozori ostanu zatvoreni i da svi dišu. Nije da se hvalim, ali meni nitko više nije smrdio u razredu. Take that pedagoške metode i cinkarenje razredniku. Ovo djeluje odmah.
TUČNJAVA
Ponekad se dogodi da se učenici potuku u razredu. Dogodi se češće da se zgrabe, ali imam line koja upali svaki put: Sad kad si ga uštipnuo, malo ga i ogrebi. Kad se već tučete, nemojte se tući kao curice. Sram me gledati. Works like a charm. Zacrvene se, posrame, smire. Again, never more! Traje kraće od ozbiljnog razgovora o tome kako je pogrešno mlatiti se, pogotovo u školi. Kao da to već ne znaju...
MLAKA
Ovo je najdiskutabilnija od svih priča. No, mislim da nije loše da je ispričam. Ne ponosim se baš svojom reakcijom u situaciji u kojoj sam se našla, ali možda ovo posluži kao primjer da i kad profesor izgubi živce, može učenike naučiti koju lekciju. Osim toga, to je priča o učenicima kojima sam bila razrednica, učenicima koji su mi priuštili pakao prije nego su počeli hodati za mnom kao za mamom kvočkom. Moja dječica. Ali dugo smo ratovali prije nego sam ih priznala kao svoje.

Te su godine bili raspušteni drugi razred (meni su ih dodijelili iduće), u razredu ih je bilo 34, najveći i najzločestiji razred s kojim sam ikada radila. Kad radite u školi, nakon nekog vremena razvijete senzore. Ako radite u mojoj školi, ili ih razvijete jako brzo, ili date otkaz. Nema treće opcije. I tako ja pričam o glagolima kad vidim da dvojica u drugoj klupi (M. i J.) gledaju ravno u mene, vrlo pozorno i ŠUTE. Što to znači? Da im je zanimljivo? Ne u ovoj dimenziji. Da mi je majica prozirna? Nice try, ali ne. OČITO rade nešto što ne bi trebali. Ne budi lijen, produžim ja korak i vidim da je M. razlio mrvu cole po stolcu dečka koji je sjedio ispred njih. Pažljivo, da ne sjedne baš na to, pomognem učeniku da ustane i naredim ovoj dvojici da bocu bace u smeće.
Jedno nisam uzela u obzir. Blok sat. Pod odmorom, bez da sam vidjela, boca je izvađena iz smeća, na preostalu colu u wc-u natočena voda, i ova ista dvojica opet na svojim mjestima, tihi i mirni. Sumnjivi, dakle. Ovaj put u akciji je bio drugi. Je l' opet? pitam ja i zakolutam očima. Uz dizanje lijeve obrve, to mi je glavna reakcija. Na sve. Nisam ja, odgovara J. Mrzim tu rečenicu. Da ih uhvatiš kako ti pajserom obijaju auto, oni bi držeći isti rekli: Nisam ja. Još bi tražili da im vratiš pajser. I dalje tvrdeći Nisam ja.

Nisi ti što točno?, upitam. Ne radim ja ništa. Ma, siroče malo, glupo. Pogledam ja bolje, imam što za vidjeti. S njegove lijeve strane, na prolazu, mlaka smeđe vodurine. Parket pošteno natopljen. On sjedi, naslonjen, zadovoljan. Ispred njega na klupi njegova torba. Ni bilježnicu se nije drznuo izvaditi. Nisam ja, ponovi.
Ruka je brža od oka. U sekundi, moja je ruka povukla njegovu torbu na pod, točno na lokvu, a moja je noga skladno u 3 pokreta pokupila svu tekućinu. Ne možete... započeo je. Ne mogu što? pitam naivno. Brisati vodu s mojom torbom, objasni J. Koju vodu, pa nisi ti ništa? odgovorim ja. U razredu muk još koju sekundu, a tada M.,  J.-ov partner in crime prasne u smijeh: Sredila te, kako te sredila! Ostatak razreda pridružio se smijehu.
Čim je zvonilo, odjurila sam u zbornicu i sve ispričala Z. Puknuo mi je film, napravila sam sranje, ubit ćeš me... Saslušala je moju priču, razmotrile smo situaciju i zaključile da se vjerojatno nitko neće žaliti. I nije. Sljedeće godine dobili su me za razrednicu. Otkada je maturirao, J. je jedan od mojih vjernijih prijatelja na Facebooku. Obavještava me redovito o svom životu i ispričava zbog toga kakav je bio. Tog sam dana možda izgubila u svojoj glavi, umjetno stvoreni, nastavnički kredibilitet, ali dobila sam nešto bolje, korisnije i stvarnije. Poštovanje. A kad radite ono što ja radim, dobiti utakmicu na tuđem terenu, igrajući po tuđim pravilima, vrijedi barem dvostruko.

Primjedbe

  1. Hahhahahaahaha!!! Pa ovo je genijalno!! Da si meni bila profa i ja bih za tobom išla ko za mamom kvočkom, ne samo 4 godine srednje škole, nego cijeli život!! Ajme, divno! :))

    OdgovoriIzbriši
  2. Ovaj prvi primjer si odlično odradila! Tako im i treba, a ne popustiti pa bi bilo suzavaca na svakom satu. Neka dišu, garant sanjaju taj smrad još uvijek :)

    Za tučnjavu, hahahaha, da se tuku kao curice, bravo! :D

    A razred od 34 učenika, ajme! Treba to kontrolirati, brdo tinejđera kojima hormoni luduju - horor!

    Svaka ti čast, zbilja si stvorena za taj posao! Ja bi nakon 10 minuta odustala :) Ili ih sve našamarala sa dnevnikom xD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. LOL-slika tebe kako šamaraš klince dnevnikom :D

      Izbriši
  3. Super si, stvarno si super. To je sve što imam komentirati!

    OdgovoriIzbriši
  4. ps. zaboravih napomenuti, tagana si kod mene za challenge, opet :) Sorry xD Ali to dobiješ kad tebe najviše čitam, kad ti novi post iskoči ja ko malo dijete na Božić :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. bacila sam se već na posao... mozgam, mozgam

      Izbriši
  5. Hoću još, hoću još :D. Iskreno, u takvoj školi ne bih smjela raditi, mislim da ne bih bila sposobna :D.

    A odlična stvar je što imaš podršku nadređenih, očito su prepoznali tvoj talent.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne znam koliko cijene talent, ali sigurno cijene volju da se nešto napravi.

      Izbriši
  6. http://www.youtube.com/watch?v=YFK6H_CcuX8 ;)))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hahahaha, moji su više seljačići nego gangsterčići :)

      Izbriši
    2. nema veze, ja te sebi tako zamišljam, a u ostalom, ko veli da seljačići ne mogu bit opasni?! Itekako! Rural mafia! :)))

      Izbriši
  7. Haha, e vala svaka ti čast :) Da me neko posadi da 100 godina sjedim nikad se ne bih ovakvih metoda sjetila, stvarno skidam kapu :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Stvar trenutne inspiracije, reagirala bi i ti da moraš, vjeruj mi :)

      Izbriši
  8. Ti si meni uzor, ako ikad krenem predavati očekuj moje očajne mailove :).

    OdgovoriIzbriši
  9. Stvarno si sjajna, pogotovo ti svaka čast za ovu zadnju situaciju, genijalno se nosiš s tim klincima :) i imaš sreću da te nadređeni podržavaju, mislim da je to fakat rijetkost.

    na suzavac sam se baš slatko nasmijala :)

    OdgovoriIzbriši
  10. Odgovori
    1. Hvala ti punoooo što si preporučila ovaj blog kod sebe, jer ga sigurno ne bih sama otkrila.


      Da nemam ušiju, smijala bih se oko glave. Nemam riječi više! Svaki ti dao :)

      Izbriši
    2. Pa bre ovo sa smradom :) I ja bih isto :)

      2B - Sta da radim kad me kupila sa dva posta :))

      Izbriši
  11. Odlično, odlično, odlično :D Genijalni su mi ovi postovi :))

    Nalazim se u svemu, od onog kak prvi put misliš da si car kojeg svijet nije vidio, pa do toga da se počneš s njima borit njihovim metodama nakon što shvatiš da će te ubit ak ne dođeš sebi :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Drago mi je da se netko uspio pronaći u ovim postovima!

      Izbriši
  12. Samo pisi dalje,skupljam ideje za "home made" pedagogiju:D

    OdgovoriIzbriši
  13. Ja volim ovu tvoju seriju "Život profesora". Na ovu sam se pošteno ismijala! Očito znaš kako se postaviti u svakoj situaciji, što rijetko koji profesor zna. Svaka ti čast :D
    Jedva čekam naredni dio :D

    OdgovoriIzbriši
  14. lol, na smrdljivca je isto reagirala i razrednica mog klinca, ja sam bila oduševljena :-D
    super štivo, čitam dalje :-D

    OdgovoriIzbriši
  15. Mislila sam da ništa ne može nadmašiti suzavac, ali ova zadnja priča je genijalna! Super se nosiš s njima, svaka ti čast! Da sam ja nastavnica vjerojatno se ne bih ustručavala isprobati sve metode dok neka ne upali :)

    OdgovoriIzbriši
  16. Višestruko!! :)) Samo tako, ne daj se!!

    OdgovoriIzbriši
  17. Imaš pozdrav od prijatelja i kolege Igija. Super post! Sjećam se tih priča. Čista antologija!

    OdgovoriIzbriši
  18. Standing ovations!!!!

    http://www.gifsoup.com/view4/1446012/well-done-o.gif

    OdgovoriIzbriši
  19. Evo, pročitah sva 4 dijela i našla sam se u dosta toga :) (@Lana: Sad mi je prošlo kroz glavu što da predaješ flautu razredu od 34 muških hahaha)
    Sjetih se svojeg rada u (srednjoj strukovnoj) školi prošle godine... Svježa zamjena nešto nakon diplome, izvanredno, na preporuku prijateljice... A ja uopće nisam profesorski smjer završila, tako da formalno pojma nemam o pedagogiji, metodici i didaktici (voljela bih imati). Nekolicina profesora mi je kasnije rekla da i u neku ruku i bolje da nemam jer mnogi koji imaju kao da nemaju...
    Dobila sam treće razrede (većinski muški) i druge razrede (većinski ženski)...
    Smatram da zamjena služi tome da se ne kasni s gradivom, potakne motivacija i ležerno uz rad dočeka povratak matičnog nastavnika...
    Prvo sam shvatila zašto ima toliko posla na crno za instrukcije u Lijepoj Našoj. Drugo mi je postalo jasno koliko se malo gradiva može raditi. Treće sam vidjela gdje se rađaju frustracije kad naprednijih učenika...
    Isprobavanje granica je moglo ići u beskraj, ali nije... Učenici su mi se "pohvalili" kako su iz škole potjerali jednu drugu profesoricu (iz etike haha Ironično sam pitala jednog učenika kako se ne žale na mene kad ih na već silim da rade... Rekao mi je: Ali vi niti u jednom trenutku niste pokazali nepoštovanje. Ta profesorica je prvi dan uletjela u razred kao diktator i nastavila s omalovažavanjem. Tu mi je bilo jasno da ipak radim dobro i da ti je onako kako se postaviš... Bilo je svega, i letećih kreda, i izlaženja kroz prozor, ali samo zen, pošalice i gradivo... Kao dodatnu zamjenu sam dobila još par razreda i jedne maturante, to mi je bio wellness, nisu mogli vjerovati da ih hvalim razredniku...
    Nedavno sam držala zamjenu u gimnaziji. Maturanti su tvrdili da su zločesti... Rekla sam im da ne znaju što je to i da su prepristojni da bi bili neposlušni. I shvatila sam da se oni s 20 godina staža žale na isto što i oni s <1 godina staža... Problemi i situacije se ne mijenjaju, bitan je stav i pristup, tvoj mi se sviđa :)

    OdgovoriIzbriši
  20. Pardonček na dugom komentaru, odnedavno radim u struci i ne fali mi škola, ali uspomene traju. Pohvalili su me da imam talent za metodiku i pedagogiju, još da dobijem poziv, vraćam se jednog dana u nastavnike, staž u nastavi me čeka :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. sve je do stava, slažem se. zapravo, mislim da je najvažnije da svaki profesor nađe neki svoj stil rada. ne možemo svi biti strogi, smrknuti profesori, ako nisi taj tip osobe, učenici vide da nešto glumataš i odmah im padaš u očima. isto kao što svi ne mogu biti i tzv, prijateljski nastavnici koji sve rješavaju kroz šalu. inače, kod mene u školi su tjeranja novih profesora svojevrsna praksa.

      Izbriši
  21. joj super su ti anegdote i mislim da je reakcija na svaku adekvatna jer se s klincima ni ne da drugacije nosit, sto im se vise popusta oni su sve gori. srecom ja sam bila u mirnim razredima gdje se nije radilo previse gluposti inace bi valjda vlastite kolege davila ^_^ a sto se tice samog predavanja, zavrsih kemiju i jedna od opcija je predavanje, ali ja se nadam da necu to morat ic radit jer nemam strpljenja za to

    OdgovoriIzbriši
  22. Evo još jedne učiteljke, koja je oduševljena ovim postom... Mislila sam da sam domišljata na svojim satovima, no, bome, pobjedila si, iako natjecanje nismo niti imale :))
    A ovaj blog? Zuba je zaslužna da sam ga otkrila... već ima dva kolača u Cookiju od mene, ako se ikad sretnemo. Damn!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi