Najgluplja životinja

Kako sam ovdje anonimna, nemam strah od toga da s vama podijelim koliko se bojim kukaca. Obično to ne govorim ljudima, da netko ne bi dobio neku glupu ideju. Bacanja buba u majicu i slično (da, dogodilo se). Da odmah kažem, prije je moj strah od kukaca bio puno veći. Sjećam se maturalca u osnovnoj kad mi se neka šarena oklopna zvijer zapetljala u kosu i zujala bez namjere da izađe. Sjećam se da sam vrištala kao luda (čemu ovo kao nemam pojma), sjećam se da su dečki iz razreda pokušavali pomoći ali sam bila toliko histerična da ih ne krivim što nisu uspjeli, sjećam se da se profesor matematike zatrčao prema meni preskočivši neke stupiće (a profesori matematike nisu neki superjunaci u formi, odmah da vam kažem), mislio je valjda da me kolju. Zatrčao se, zgrabio me, uhvatio koljenima da ne otrčim, jednom rukom uhvatio glavu da je ne mičem, a drugom izvadio bubu iz kose. Još uvijek, najozbiljnije, mislim da mi je trenutak kad sam shvatila da buba više nije u kosi, bio jedan od sretnijih u životu.
not cool, buba, not cool
Sad ne mogu ne spomenuti kako smo tamo negdje na jugu J. i ja muku mučile sa skakavcima, i kako sam je pustila da ide prva, kako bi se sve što se ima zaletjeti, zaletjelo u nju. Pa je draga J. nakon desetak minuta upitala: A zakaj ja idem prva? Dok sam ja bila na sigurnoj udaljenosti neka 2 metra iza nje i prema njezinim vriskovima zaključivala koliko je sigurno pomaknuti se. Not cool od mene, priznajem.
No, ovo nije post o skakavcima i ostalim insektima, kukcima, bubama ili kako već zovete ta fuj stvorenja. Ovo je post o mojim traumama izazvanim ponašanjem životinja. Nedavno sam spomenula u nekom komentaru (čini mi se da se radilo o komentaru) kako nema životinje s kojom sam bila u kontaktu, a da me nije napala. Zato, J. - Kutarevo? I don't think so. Ikad.
ja bih baš udarila medvjeda, no fucking way
Znam da vas ima više s takvim iskustvima. I voljela bih znati što vas je sve napadalo. Mene? Ovako... Kokoši, koze, guske, patke, zečevi, konji, krave (da, krave! ne bikovi, krave!), mačke, psi, purice, magarac, cijeli niz kukaca... Pretprošlo ljeto su me napadale bubamare, jedna me čak slijedila u lift (ne šalim se), one jesu slatke izdaleka, ali sa svojim udaranjem u moju glavu, vjerujte mi, nisu nimalo zabavne...
...iako se same znaju zabaviti...
Jednom me I. pitao gdje sam uopće došla u kontakt s tolikim životinjama. Odrasla sam u gradu. Ali ljeti sam provodila mjesec dana na moru, mjesec dana na selu na sjeveru, pokoji tjedan u Gorskom kotaru gdje nije bilo čudno da medvjedi prolaze selom noću. Djedov brat koji i dan danas živi na selu i ima gomilu životinja, najviše se bavio konjima. Konji mogu biti poprilično divlje i agresivne životinje. Ako ste ikad vidjeli pastuha kako trči i niste napunili gaće, vidjeli ste ga samo na televiziji. Sjećam se kako im je jedan mladi jednom pobjegao, udario strica, pa su ga lovili i pokušavali zauzdati satima. Ali problem je bio u tome da je pobjegao preko dvorišta, na polje na kojem smo se mi, djeca igrali, i naravno da ga nismo zanimali i da konji ne jedu ljude, ali ako mu se nađeš pod nogama, nećeš dobro proći. Strina je jurila za konjem s jednim svojim sinom, dok je njegova žena istrčala iz kuće i počela trčati prema nama vičući da se maknemo.

I sad ja zgrabim bratića za ruku i vučem ga prema kući, sestrična trči pored nas, i nije nam baš najjasnije što se događa, jer konji obično nisu tako divlji i nisu u panici, pa samim time nisu ni opasni. Popnemo se na verandu, kad ugledamo drugog bratića kako s dudom u ustima sjedi na triciklu nasred dvorišta kojim juri podivljali konj i gleda što se događa. Na sreću, pojavio se njegov otac koji ga je zajedno s triciklom unio u kuću. Takva je to bila panika. Nije bilo neuobičajeno da me usred noći probudi nečija vlažna njuška na faci, konji su imali čudnu naviku bježati (i to ne samo mom stricu) i gurati glavu kroz otvorene prozore. Ne znam koja im je to fora.
Sinovi istog tog djedovog brata, očevi bratići dakle, bavili su se lovom. Posebno se u tome našao najmlađi sin. Njihovim su dvorištem uvijek trčkarali psi, mili jazavčari, poneki mješanac, ali pamtim jedno totalno đubre od psa, nekog odvratnog malog terijera kojeg sam se na smrt bojala. U ničemu nije uživao toliko koliko u krvi i znao nas je gristi iz čiste dosade, ali needless to say, bio je izvrstan lovački pas. Također needles to say, mrzim lov i sve što uz njega ide.
Moving on... Krave su me napadale nekoliko puta. Jednom me neka bijesna krava lovila po dvorištu. Kako to trči! Nemate pojma koliko su krave brze! Dignu rep, jurnu, i samo im one dlake na vrhu repa vijore, prestrašno.
Kad sam već spomenula pse, mislim da bi bio red da kažem da su me i mačke napadale. Posebno bakine mačke. Uvijek su bile mile, drage, prele, bacale se na pod na onaj posebno sladak način, a kad se baka makne i ostanemo same:
Moram napomenuti da nikada nisam bila jedna od onih osoba koje pipkaju sve što vide. Joj, pesek, pa gurnu ruku u usta pit-bullu ili zgrabe neku mačku i nosaju je pola dana sa sobom. Uvijek sam životinjama pristupala s dužnim poštovanjem i najebala. Ne znam što sam im baš ja bila tako zanimljiva da u grupi ljudi uvijek mene spaze i navale.
ovce me nisu nikad napale, bless them
Od svih domaćih životinja koje su me napale, najviše se bojim koza. Ne samo da ih se bojim, vjerojatno su jedina vrsta prema kojoj nemam baš nikakvih simpatija. Užasavam se njihovih pogleda, brzine, meketanja, smrada, brada i ostalog. Bila sam vrlo, vrlo mala kad me napala prva koza. I ona je bila još mala, ali joj nije zasmetalo da me svu ispreskače, izgazi, dok nisam pobjegla pod neki stol, na koji je ona onda skočila i skakala po njemu. Koza - psihopat. Naravno, vlasnica je rekla da se samo htjela igrati. Ne znam što fali šahu ili Čovječe ne ljuti se. Lovice? Not cool, koza, not cool.
ja, nakon napada koze
ja, ako samo pomislim na koze
a ovo mi je potrebno učiniti da nastavim s postom, nakon što sam razmišljala o kozama
Da budem iskrena, mislim da problem nisu životinje, nego samo jedna vrsta životinja -  ljudi. Ako bolje razmislite, mi smo najbezveznija životinjska vrsta. Ne možemo ništa. Ćoravi smo, gluhi, spori, slabi, ne letimo, a na inteligenciju se možemo vaditi tek onda kad pojedini od nas neće gurati ruku u tigrov kavez, da ga malo pomaze. Jeste čitali o toj glupači kojoj je tigar istrgnuo ruku iz ramena? Nemam sućuti za tu ženu. Trebalo joj je nakon toga istrgnuti i drugu ruku, obje noge, na kraju i glavu, čisto da pomognemo evoluciji. JEBENO SE NE GURAJU RUKE TIGRU U KAVEZ! Koliko glup moraš biti?! KOLIKO?! Ti si čovjek, ljudi su zakurac! Nemamo poštovanja prema ničemu i nikome. Klanjaj se tigru i ako ti dopusti, poljubi mu dupe. Ne maze se tigrovi! 
I nemojte da počnem o ostalim primjerima gluposti, gdje su ljudi stradali, a životinje bile krive.
Ja VOLIM životinje (osim koza). A evo kad se životinje ne vole. Ne voliš životinje ako se diviš jadnicima zatvorenima u zoološkom životu. Ne voliš životinje kad se petljaš tamo gdje ti nije mjesto. Ne voliš životinje ako radiš budale od svojih kućnih ljubimaca. Ne voliš životinje ako misliš da pokazuješ ljubav posjećujući Sea World i ostale posrane parkove koji se bave izrabljivanjem životinja. Ne voliš životinje ako plivaš s morskim psima ili dupinima. Životinje se vole na jedan jedini način, a to je da ih se pušta da budu.

Ali najglupljoj od svih životinja, to se ne da objasniti. Tigrovi, preuzmite.

Primjedbe

  1. Koze su stvarno govna. Moj prvi zao trenutak u zivotu je kada sam dedu molila da ubije kozu koju je iz nekog eksperimenta gajio, jer me je udarila, jurila i da stvar bude gora, otela sladoled! You NEVER take candy from a fat kid! NEVER :(

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jaooooooooooo...samo da prijavim da sam pala sa stolice..buhuuuuuuuuuuuuuuu

      Izbriši
    2. oh, uzela sladoled! tebi se koza opasno zamjerila!

      Izbriši
  2. ahahahhahahhahhahahahha ja nemrem vjerovat koje ti sreće imaš s tim živinama + gifovi su ludnica :D ok, ja oduvijek živim na selu (točnije-u selendri) i isto sam ko mala svakaj doživela al ni približno ovom tvojem :D poznato mi je ovo sa skakavcima i ostalim beštijama..nekad ih tolko zna biti kaj je to strava i užas dok se znam vozikati s biciklom :S oh i mene su progonile đukele, kvočke, pajceki, guske (i ostale bakine živine..točno to-dok je baka bila prisutna bil je mir, a čim se maknula-životinje podivljale)..nikad neću zaboraviti onu ludu kvočku koja mi je na glavu skočila (i to u više navrata) al na kraju je dobila kaj je zaslužila - noža pod vrat!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. vidiš, kvočka me nikad nije napala. nisam valjda izgledala prijeteće po njene piliće.

      Izbriši
  3. E ista sam. Mene su jurile koze jednom, onako kako su pustene na pasu ili kako vec. A ja sam imala problema sa nocnim leptirovima-opaka stvorenja, opaka...
    http://myworldofvertigo-vertigokris.blogspot.com/

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. joj, noćni leptiri, ali oni debeli, koji imaju tijela kao ličinke neke- fuuuuuuuuuuuuuuuuuuj...

      Izbriši
  4. Joj moj djed je imao sve moguće životinje - osim koza, hvala bogu - tako da me ganjala i kvočka (i to kao jako jako malu, onaku plavu s kikicama - imam traume i danas), guska, patka, pjetao.. Krava na sreću nije pa od njih nemam fobiju. Konji su mi inače životinja po horoskopu a ja ih ne volim 2% - pa imaju zube ko moja glava, bježštodaljeodmenepuj!

    Buba se ne bojim toliko jako ali sam se jednom na moru napila i kad sam išla spavati na zidu nam je bio ooooogorman skakavac - pa sam sjedila i plakala da će mi ući po noći u uho dok ga je D morao loviti po sobi xD

    Uglavnom - živio grad bez životinja xD Može samo jedna debela mačka eto :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. čuj, ja u gradu, pa opet svaki drugi dan izbacujem smrdljivog martina iz stana (nadam se da to nije jedan te isti), i neke mušice čudnovate su mi se počele pojavljivati... baš su... čudne.

      Izbriši
  5. Ja se fobicno bojim buba, mhm-not cool buba, not cool!
    Tako mene jednom prati baba kuci, stojimo na buskoj i meni jelenak stane na nogu, mislila sam umrecu! A baba ni pet ni sest-uze ga u ruku i meni pod nos: pa vidi nije tako strasan, ja sam plakala ceoo put :D
    Ali, nisam nikad sa zivotinjama imala problema, ne znam zasto-ali srecna sam zbog toga!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. pazi ovo... ja na moru s bakom i bratom, oni u šetnji, a ja da ih uplašim sakrila se u ormar kod ulaznih vrata. vraćaju se oni, ja samo čekam pravi trenutak da iskočim i isprepadam ih, kad se otvaraju vrata ormara, a meni baka pod nos stavi isto tog rogatog stvora, još on miče tim kliještima! ajme kako sam vrištala!

      Izbriši
  6. Vidim ja, neces ti skoro kod mene u goste :) Em sto gajimo citav dijapazon milece-letecih stvorenja (doslo nam je prolece, jel'te) em sto imamo komsiju koji cuva koze (lik je skroz super a koze su k'o macke..dobro, jarac me gleda nesto zlocesto al' dala sam mu bananu juce).
    Ja sam 30 godina provela na asfaltu pa mi je najporazavajucija (postoji li uopste ovakav izraz?) cinjenica bila da se svi moji drugari u petak popodne pakuju i idu kod baba na selo...a ja selo nikad imala nisam...smrc..
    Jurila me jednom jedna krava. Znas onu scenu iz crtanih filmova kad dodje kraj lanca pa se ona pridavi i iskolaci oci? Ee, taj rad..
    Sa ugrizima lajavo - mjaukavih izlazim lako na kraj (ziveo prasko prasinkovic prasinojedac!)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. znam takve kravlje scene. kad se krava izbulji, podsjeća me to na neke scene iz egzorcista, samo čekam da se oči počnu okretati i da počne bljuvati zeleno.

      Izbriši
  7. Upiš post, upiš! Ja se najviše bojim buba, ne toliko histerično, al bojim se. Rekla sam, dan kad žohari počnu letjeti - meni će nešto biti :D.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. mislim da kod mene to nije toliko strah, koliko gadljivost. moram se tuširati nakon kontakta s bubom.

      Izbriši
  8. Odličan post! (doduše koji tvoj nije?)
    Da, bojim se buba, gmižućih i letećih, mislim da imam entomofobiju mada nije potvrđeno :D Valjda to niko neće zloupotrijebiti, jer ovdje nisam anonimno :D

    Ali ostale životinje volim, dajem imena lutalicama na cesti, kod kuće imam cijeli opus životinja (baka je imala i koze :) i uživam u tome :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. joj, nedavno kod bake vidim kako s olafona visi neki dugonogi pauk. a ujak (koji zna kako paničarim kad vidim paukove) priđe pauku, uhvati ga za nogu i "rukuje" se s njim, upoznaju se oni, i ostavi ga da bude tamo gdje je (ja inače ne ubijam ništa, a ostale molim da prenesu kukce van). kad nisam dušu ispovraćala zbog samog gledanja kako netko dira pauka.

      Izbriši
  9. "Ja VOLIM životinje (osim koza). A evo kad se životinje ne vole. Ne voliš životinje ako se diviš jadnicima zatvorenima u zoološkom životu. Ne voliš životinje kad se petljaš tamo gdje ti nije mjesto. Ne voliš životinje ako radiš budale od svojih kućnih ljubimaca. Ne voliš životinje ako misliš da pokazuješ ljubav posjećujući Sea World i ostale posrane parkove koji se bave izrabljivanjem životinja. Ne voliš životinje ako plivaš s morskim psima ili dupinima. Životinje se vole na jedan jedini način, a to je da ih se pušta da budu. "
    Bravo!!
    I moja iskrena sućut za probleme sa životinjama, možda je to nešto do tvojih feromona, pri tom ne mislim da smrdiš, :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. može biti. iako, moram se pohvaliti, ništa me nije napalo od kad sam prestala jesti meso. možda sad šaljem neku miroljubivu vibru, ne znam...

      Izbriši
  10. dakle, ovako..;)
    kad sam bila mala u posjeti rodbini na selu, pijetao me uzeo na metu. nisam smjela proć kroz dvorište. nisu to pijetli ko ovi što su po farmama kokica, to je bilo veliko i jako i mišićavo i nadrkano. skuhali su juhu od njega.
    inače, u lošem sjećanju ostao mi je šišmiš koji mi se zapetljao u kosu i bogomoljka. nju zaista ne volim blizu sebe, i nikad ne gledam dokumentarce o njoj

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ajme, mislila sam da se to sa šišmišima događa samo u filmovima O_O

      Izbriši
  11. jaooo :D gifovi <3 hahah boze oplakah ih :D
    nego ja sam ti dijete sa sela (i vraticu mu se za par mjesci ^.^), jednom me je koza prepala do zla boga. Poslala me baba da odem po nju u njivu i ja ti uzmem onaj konopac da odvezem, kad ne lezi vraze, eto koze gleda me poprijeko pa zalet i tras! Samo sam se bacila preko kanala u zbun i derala se da me spase :D
    i konj me je jednom prepao, isto me nekako cudno gledao, ali je bio vezan. Psi su znali lajati, ali srecom uvijek su vezani :D
    Meni izgleda zivotinje samo prijete, slabo napadaju :D

    OdgovoriIzbriši
  12. Jojjjj što volim tvoje postove, uvijek se ismijem. Haha ... ali ima tu i ozbiljnih stvari :/ Ja mrzim bube, bojim se crva - to opisati ne mogu. Sjećam se jednom u maminom cvijeću se pojavili nekakvi crvi. Nisam ja to znala, čuujem šuška nešto, aaaah kad sam vidjela crva, sve kao malen, a kad se izduži veći od prsta, zelen, gadan, kad nisam skočila kroz prozor. :///
    Ili kad ja jedem neku voćku, oči su mi širom otvorene, i bolje je da nema nikoga oko mene, jer ako ugledam crva - može nastradati neko :/
    S nekim domaćim životinjama nisam baš imala toliko problema, mada me jednom umalo pregazio konj, ali spasili su me kao u filmovima u zadnji tren - tako da mi je to ostalo u sjećanju onako kao u magli...
    Možda ima još koja luda životinja - ali trenutno se ne mogu sjetiti...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. na mene je jednom pao crv s nekog stabla, ali inače su me se klonili. ali bljaaaaaaaaaak, crvi...

      Izbriši
  13. Ajme, što se svi okomiše na jadne koze! Nisam baš neki ludi fan koza, ali me podsjećaju na mog djeda koji ih je imao, a on je bio i ostao ključna figura mog djetinjstva..A možda i života :).

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. možda su njegove koze bile nice, a ne kao ove naše zle koze :)

      Izbriši
  14. http://www.youtube.com/watch?v=4-TTyhBqdJ0

    OdgovoriIzbriši
  15. Meni je najveća trauma ostala od napada pjetla. Smješno mi je sad kad se sjetim al opet nebi im se baš približavala...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. moji uvijek imaju neke nice pijetlove, jer ne vole da im "tuku" kokice (weird, ali eto...), ali sjećam se da na selu kad sam bila mala nisu tako razmišljali. tamo sam ih zaobilazila u širokom luku.

      Izbriši
  16. Post i gifovi koji idu uz isti su the best.

    Moj jedini problem su bube. Ukoliko doticna buba nije komarac, pauk ili muha ja dozivim omanji nervni slom. Vristanje, bjezanje i sl. Fakat se ne bojim pauka. Nidje veze!

    Ni meni nikada nije bilo jasno zasto (glupi) ljudi imaju potrebu maziti zivotinje poput tigra i sl. Gledala sam masu emisija tog tipa i u 99,9% ljudi su krivi. Kao sto jedan od gifova u postu kaze: http://1.bp.blogspot.com/-AMtSkJbeQnM/T2iD7T3OSPI/AAAAAAAACic/CZbe7d2wTUA/s1600/tumblr_lwi79dOQEj1qazstso1_500_large.png

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. vidiš, mene ljudi pitaju kako se bojim kukaca, a ne recimo zmija ili glodavaca. ne znam... kod mene, što sitnije, to podmuklije, to se ja toga više bojim...

      Izbriši
  17. moja majka iz dna duše mrzi koze. zove ih 'đavli'. gotovo sve njezine anegdote iz djetinjstva su na neki način povezane s 'đavlima'. ja se bojim pernatih bića. k tomu mi se i gade. bojim ih se i gade mi se. fuj. brojni su moji okršaji s ranim vrstama letećih i neletećih pernatih stvorova. ali najjače doživljaje s životinjama ima moja mama. morat ću jednom napisati par riječi o tomu. već vidim naslove: 'zoki protiv podivljalog kredlana' ili 'zlatko raljama terijerske nemani' (zlatko je mačak...)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi