Nikad od mene Forrest Gump

Imam problem s trčanjem. Da, moja lista stvari s kojima imam problem, poprilična je. Trčanje ne razumijem. Da sam hrčak, vjerojatno bih sjedila u nekom kutu u kavezu, podrugljivo gledala prema kolutu za trčanje i komentirala kako je besmisleno hodati, a da nigdje ne stižeš. Isto je s trčanjem. Ne vidim smisao u trčanju, osim ako te netko ne lovi kao protagoniste horor filmova. Čak i tada, ako mene pitate, neki uvjeti moraju biti zadovoljeni da ja potrčim. Prvo, želim li uopće pobjeći? Ako želim, jesam li apsolutno sigurna da ne mogu osobu koja me lovi jednostavno odalamiti nečim kad stigne do mene? Ako ne mogu, jesam li sigurna da uopće mogu pobjeći? Jer ako ionako nemam neke šanse da pobjegnem, čemu se umarati? Čemu provesti možda zadnje minute života čineći ono što se kosi s mojim najdubljim uvjerenjima? Trčanje je glupo. Osim toga, mene je potrebno oživljavati već nakon 2 metra.
Nisam a priori protiv tjelovježbe. Volim jogu. Volim bicikl i plivanje kad je lijepo vrijeme. Znate već, fun stuff. Ali imam hedonističku tendenciju izbaciti iz svog života sve bolno i dosadno. Zato me nećete vidjeti da pomičem granice mogućnosti vlastitog tijela dižući utege, isprobavajući steper ili slično. Recimo da moje tijelo nema osvajačkih aspiracija. Sasvim sam zadovoljna u ovim granicama. Ionako sam fleksibilnija od većine onih koji redovito hodočaste u kojekakve teretane.
Neki ljudi tvrde da im trčanje dođe kao meditacija. Vjerovati ću im na riječ. Ja mogu sasvim dobro meditirati i sjedeći. Druga stvar koja me smeta su razlozi zbog kojih ljudi idu u teretanu i uopće vježbaju. Razgovaram s kolegom iz tjelesnog, priča mi kako učenici, svi do jednog, imaju pločice na trbuhu i mišićave ruke (to je ono što se po medijima forsira), dok im je ostatak tijela ne prosječan, već zakržljao. Treba li uopće cilj cijelog svijeta biti da svi izgledamo isto? Nije li savršenstvo dosadno, ako već ne relativno? Osim toga, ljudi se opterećuju glupostima. Nebitnim. Prolaznim. Tko želi biti bez ijedne bore u pedesetima? Zašto bi itko htio izgledati kao da mu je 20 ako mu je 40? To nije ni normalno, ni prirodno. Ne kažem da nije u redu izgledati dobro. Naprotiv. Ali ako sa 50 izgledate kao da vam je 20, pa malo ste zakržljali. I ono, Osjećam se kao da mi je 20. Šta si retardiran? Možemo se mi osjećati dobro, energično, veselo, možemo biti puni snage, biti djetinjasti... Ali onaj ili ona koji se s 50 osjeća kao i sa 30, koji u tih 20 godina nije ništa naučio, nije zdrav, nego glup. Isto kao i onaj koji tome teži. Sjetite se sebe sa 14 godina. Želite li tu pamet? Nadam se da ne. Prihvatite život kao put, ne kao stajanje. Nitko ne živi vječno. Ne znam zašto bi to itko i htio?
I sad ću opet citirati Whatever Works i Borisa Yellnikoffa, moram:
Everybody's happy to talk, full of misinformation. Morality, science, religion, politics, sports, love. Your portfolio, your children, health. Christ. lf I have to eat nine servings of fruits and vegetables a day to live, I don't want to live. I hate goddamn fruits and vegetables. And your omega-3's and the treadmill and the cardiogram and the mammogram and the pelvic sonogram and, oh, my God, the colonoscopy! And with it all, the day still comes when they put you in a box and it's on to the next generation of idiots who'll also tell you all about life and define for you what's appropriate.
... i još bolji dio:
A smoker. The minute a person dies, he's a smoker or overweight. Hey, I got news for you, thin non-smokers die, too. Okay? Abstinence isn't going to save you. A neće ni trčanje.
Negdje na putu prema zdravijim, ljepšim i više fit osobama, mnogi izgube mozak. Ili ga samo zaborave uključiti. Kad sam još bila srednjoškolka, imala sam vlastitu fuck it filozofiju. Ako bi mi se radilo nešto drugo, a ne učilo (što je bilo gotovo uvijek), znala sam samu sebe zapitati: Što ako me sutra na putu do škole pregazi auto? Nije li bolje da ovaj trenutak iskoristim za nešto što volim, nego za učenje glupih redoks jednadžbi koje mi nikada neće trebati i koje ionako nikada neću shvatiti? Znate što? Niti sam ih shvatila, niti su mi trebale.
I. mi priča o tipovima koji svako jutro pojedu 9 kuhanih bjelanjaka i koji piletinu s grilla zamataju u salvete da upije višak masnoće, šopaju se proteinima da budu mišićavi... Ljudi moji, to je stvarno too much. I mislim da bi im svaka žena rekla da je nepotrebno.
Zato bih voljela da se svi muškarci koji revno idu u teretanu kako bi radili na svojim pločicama zapitaju: Nije li bitnije da ostanem doma s dragom, gledajući film, natrpavajući se kokicama i razvijajući škembu na kauču, nego da subotom idem u teretanu? Lako kasnije odem na nogomet s dečkima. Voljela bih da se svaka žena koja se trudi nabildati guzu da liči na Kim Kardashian ili koga već zapita kako će je skinuti kad u modu dođe neko drugo dupe. Voljela bih da svi koji rade na svom tijelu (što je pohvalno) koji put malo porade i na svom duhu.

Primjedbe

  1. Ja sam ona sto stoji pored puta i vice :"Run, Forest, run", ali mu drustvo ne pravi..Mogu da prehodam 10 km ako treba, ali posle treceg metra trcanja padam mrtva..

    OdgovoriIzbriši
  2. Moram priznati da sam ja Forrest Gump Newbie :) Prije cca godinu dana sam razmišljala kao i ti, mrzila sam trčanje, uopće nisam vidjela smisao toga, a i bila sam potpuno nesposobna pretrčati više od 10m i ne ispustiti dušu. Nakon toga sam naletila na jedan znanstveni članak o koristima trčanja za asmatičare ( već sam penzić za tu kategoriju), pa budući da sam probala jogu (i zarazila se) zbog disanja, kickboxing (OBOŽAVAM) zbog povećanja kapaciteta pluća, pa zašto ne bih probala i trčanje... :)

    Prvih mjesec dana sam umirala, nisam mogla pretrčati u komadu, ali doslovno 50 metara, više sam brzo hodala nego trčala, ali nakon 5 mjeseci uspjela sam pretrčati 5km bez stajanja i/ili hodanja...

    Trčanje mi ne predstavlja meditiaciju, jer se još uvijek borim s njime, ali mi dobro dođe kao mentalni trening. Svaki put kada izađem na stadion vodim privatnu borbu sa svojim plućima i mozgom, i dok trčim smišljam stotine razloga protiv, a imam samo nekoliko razloga za...

    NO svatko, ima svoj način rekreacije/ili ispušni ventil... bilo trčanje, joga ili usisavanje i pranje prozora, bitno je samo da smo zadovoljni..

    P3

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja sam još u srednjoj zaključila da trčanje nije za mene a bome ni timski sportovi. Kada se hrpa budala naživcira oko toga jel naš tim pobjedio u još jednom odbojkaškom meču koji je totalno nebitan odlučila sam protestirati i stajala sam kao stup dok mi profa nije dala da odem igrati stolni tenis :D

    Ali sad kako sam malo previše radila na svom duhu pa sam nakupila koji kg viška moram raditi i na tijelu :) Ali ne pucam da ličim na nekog drugog već na sebe samu od prije 5 godina :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. LOL, nije to bio rad na duhu, i to je bio rad na tijelu :))))

      Izbriši
  4. još uvijek imam traume od faking graničara iz osnovne, a trčanje mi je beskrajno dosadno. Volim kao i ti: bicikl,plivanje, yogu. Ali baš sam pročitala neku od onih bedastih self-help stvari, iz čiste znatiželje, mislim da se zvala Zašto se Francuskinje nikad ne debljaju ili tako nešto..uglavnom, ako je vjerovati autorici teksta, Francuskinje jedu malo, često i kvalitetno, puno hodaju, idu stepenicama kad god mogu, preziru teretane, a sve moguće probleme rješavaju anti-celulitnim kremama, beauty tretmanima i dobrom krojačicom. To mi se jako dopalo. Osim toga i Žuži veli isto, a ona je zakon :))))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Joj, ja sam rasturala kad je graničar u pitanju. Jedino sam to voljela na tjelesnom. Mene su se svi bojali. Dobro hvatam i ne ispuštam što uhvatim. Precizno gađam, a gađam tamo gdje boli. Čak me nije ni sram priznati :)))

      Izbriši
    2. Ok Lana, s Bitchy nikad nećemo na igralište xD

      Izbriši
    3. LOL, ma ne bih ja vas nikad :)))) Barem mislim... Doduše, nešto se u meni probudi kad uhvatim loptu... Ma ne... Poprilično sam sigurna da ste sigurne :)

      Izbriši
  5. Potpisujem ovu zadnju rečenicu, i ne samo zato jer ispalim na sobnom biciklu! Eno ga stoji i samo daje dojam da ja kakti brinem o svom tijelu redovnom rekreacijom, a iskreno... nisam napravila dovoljnu kilometražu da bi mogla doć od kuće do Zagreba... radije ležim i čitam knjigu držeć se one: kad me uhvati želja za vježbanjem, legnem i čekam da prođe! :)))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Meni je joga jedina konstanta u životu. Svako jutro, pola sata. Ostatak dana biram izležavanje i čitanje. I teško me nagovoriti na išta drugo :)

      Izbriši
  6. Ja za vikend odlučila da ću vježbati od ponedjeljka, a evo i dalje sjedim za računarom i "radim na svom duhu". Doduše, čitam tebe, broji li se to? :D

    OdgovoriIzbriši
  7. ma vježbanje je super, zaista. nađeš nešto što ti paše i uživaš u tome. po meni, problem je što te odmah netko ide smjestit u parametre. trčiš? koliko trčiš? a, to je ništa, ja pretrim miljon kilometara, vježbam jogu danima i penjem se na Sleme dvaput zaredom. općenito, ta potreba za spoređivanjem pokazivanjem da smo (naj)bolji mi ide na nešto u ovom društvu.
    jer samo tako si valjda mogu ljudi pokazati da vrijede.
    nikad mi nije bila želja zgledati ko ženski Terminator, ili ko Brigite Nielsen, koja i je ženski Terminator, po meni.ali sam svjesna snage medija koji toliko jako pritišću željenom slikom tijela, da je to strašno.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Joj, da... Poznato natjecanje... Tko može više, jače, bolje, čiji je dečko zgodniji i boja auta ljepša...

      Izbriši
  8. Ja se mjesecima kanim da krenem na aerobik. Mršava sam, ni ne treba mi, ali kontam da ću se bolje osjećati, kako kažu - u zdravom tijelu, zdrav duh. Moj duh može biti zdraviji, bolje sa svih strana da ga obradim :D.

    Pogledala sam Whatever works (naravno da sam kod tebe to vidjela), odličan je, tako mi je brzo proletio, baš sam se odmorila i upila nekih finih ideja. Inače jako volim Larryja :).

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Širim whatever works filozofiju, lol! I ja volim Larryja, često se mogu poistovjetiti s njim!

      Izbriši
  9. Čini mi se kao da ja cijelo vrijeme radim na duhu, ali i tijelo počelo vapiti: Obrati pozornost na meeeene! Nije me toliko briga za izgled i jel imam guzu ko J.Lo ili ta neka Kim, ali ipak je malo sporta i zdravije prehrane dobro za zdravlje.. A svi ti momci što provode dane u teretani će na kraju i naći djevojku/ženu sukladno tome.. Jer mi normalne cure ipak volimo one normalne dečke, bez obzira imaju li pločice ili trbuščić.

    OdgovoriIzbriši
  10. Eh, a baš sam htela napisati kak si me dobro nasmijala i da je post jako štosno napisan kad si tamo negde oko sredine sve uprskala...ha ha
    Molim te sačuvaj ovaj post i tamo negdje kad dođeš oko 50.te ponovno ga pročitaj.

    ah, osjećam se ko da imam 20 a nejdem u teretanu
    Odličan post, ali ipak malo previše nabildan
    P.S.
    Pokupila sam te kod Maje (U. Hrebine) i pratim te dalje
    pozz

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Čuvam post svakako, i da znaš da sam dosta dugo razmišljala trebam li taj dio još malo pojasniti. Ma, vjerujem ja da se čovjek može bez obzira na godine osjećati mladoliko, energično, djetinjasto, biti zdrav, u formi itd. Ne samo da vjerujem da može, nego mislim da trebamo tome i težiti. Da se osjećamo dobro. Ali nekako mislim da ima razlika između zrelih ljudi koji se osjećaju dobro i ljudi koji svim silama negiraju vlastitu dob. Ja volim svoje godine i što sam starija bolje se osjećam. Mentalno sazriješ, pa ti nekako i briga o tvom tijelu i duhu postane potpunija, smislenija. Počneš se brinuti za sebe zato jer sam sebe cijeniš, a ne zato jer ti frendica kaže da bi trebala. No, nije mi kasno kako se ljudi mogu osjećati kao da im je *broj*. Imam 28 godina i ne osjećam se kao da mi je 28. Ne osjećam se ni kao da mi je 14, 20, 98, 73... Ne znam, možda imam neki feler u glavi, ali ja se ne mogu poistovjetiti s brojem. Jednostavno se uvijek osjećam kao ja. I s 12, i s 28, a vjerujem i sa 65. Eto, to sam htjela reći Ne znam je li sad jasnije.
      U svakom slučaju, hvala na komentaru i pozorno pratim blog o paranormalnom!

      Izbriši
  11. Tvoji me posti uvjek dobro nasmiju! I jos te slicice koje stavis izmedju su skroz fora :) Stvarno ti je super blogic!!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi