Mržnja

Jeste li primijetili koliko mržnje ima uokolo? I ne mislim pritom na ratove, pobune, prosvjede, velike stvari. Mislim na sitnice. Koliko negativnih komentara ima ispod svakog članka svakih online novina? Kako se međusobno kolju caps lockom zbog sisa neke starlete ili snijega, ne biraju? Razloge zbog kojih mrze? Te im je netko preružan, prelijep, premršav, predebeo...? U stanju su ispod svake slike u galeriji napisati kako im je dotična osoba ružna, a svejedno listaju dvadesetak slika rugobe? Kako će ispod članka o silovanju napisati da je to sama tražila, a ispod onog o pljački da svaka čast pljačkašima... Jeste li primijetili koliko ljudi mrze sami sebe?
Da se razumijemo, nisam ja baš sunašce. Kada bih radila popis, lakše bi mi bilo napisati što mi smeta i što ne volim. U stanju sam se žaliti na sve. I žalim se na sve. Ali moje je gunđanje samo to - gunđanje. Kao što kažu da pas koji laje ne grize, tako i ja puno toga ne volim, ali za malo što ću reći da mrzim. Mrzim primitivizam u bilo kojem obliku. I to je uglavnom to. Mržnja troši jako puno energije. A ja sam i ovako iscrpljena. Ako mi se nešto ne sviđa, jednostavno to proglasim nesvidljivim i idem dalje. Ne slušam glazbu koja mi je odvratna, ne družim se s ljudima koji mi se ne sviđaju, ne bavim se onime što me ne zanima. Možda koji put zagunđam, ako ne mogu izbjeći ono što mi smeta, ali nećete me vidjeti da nekome zatrpavam auto jer nije čistio snijeg, bušim gume na istome i slično. Jer se ne želim baviti onima koji me ne zanimaju. Bavim li se njima, stavljam ih u žarište vlastitog interesa.
Ali sada gunđam. Količina negativne energije koju mrzitelji, svega / svačega / svakoga šire upravo je nevjerojatna. I mislim da ostavlja posljedice na sve nas. Iscrpljujuće mi je gledati učenike kako se zbog vlastitih frustracija iskaljuju na svemu što ih okružuje i svima koji ih okružuju. Ne znam, možda je ljudima mržnja jedina emocija zbog koje se osjećaju živima... Je li im lakše mrziti? Treba li neka posebna snaga i hrabrost za ljubav? Kako čovjek postane takav? Rodi li se to, it, stvorenje...?
Kako netko može hodati ulicom i šutnuti psa, namjerno gađati golubove, tući druge ljude jer su ga bahato pogledali ili zbog neke slične gluposti? Zašto je čovjeku toliko draže uništiti nego stvoriti? Zašto više nema konstruktivne kritike nego samo pljuvanja? Kad vidim kako se ljudi ponašaju jedni prema drugima, priče o smaku svijeta ne djeluju mi promašeno.
Moram zato reći da mi je blogger postao najdraže mjesto na svijetu. Makar je virtualno mjesto. Prava mala oaza mira. Čitam i ne vjerujem da još ima normalnih i dobrih ljudi, da ne gledaju svi samo kako da nekoga zajebu i povrijede, da se trude i bore poput mene da budu sretni... I ne znam na kraju koliko vam to znači ali:
Vaši postovi i vaši komentari duhovna su mi hrana. Bolje da završim post prije nego se potpuno rascmoljim.

Primjedbe

  1. Baš sam i ja razmišljala o tome - ljudi su užasni na netu. Kako se mogu kriti iza anonimnosti misle da mogu pljuvati po svemu. I ništa im ne odgovara. A internet mediji se po njima orijentiraju i što ljudi više pljuju po jednoj temi - te teme će više biti u medijima.

    Ja sam odavno odlučila ne čitati naše portale, net.hr, index.hr i sl. Hrpa glupih nedorečenih vijesti + još veća hrpa glupih komentara.

    Kada mi se čita što novo u svijetu ima odem na BBC ili neku slični vanjsku stranicu i pročitam što me zanima.

    Što se tiče ljudi na ulici mislim da je to - što veći grad to smo bliže ponašanju kao da smo i vani na internetu. A sve zbog anonimnosti. Jer kad te u mom selu vidi zadnja baba odmah ti zna 15 generacija unazad "čija si" a u gradu te nitko ne zna, i možeš što hoćeš.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Vise mi glupavo da prepisujem Misty ali sta da radim kad je sve tako lepo srocila :)
      Ni na blogeru ne cvetaju ruze ali je daleko benigniji od drugih nekih mesta %)Barem mozes da proberes sta/koga citas :)

      Izbriši
    2. Yup. S jedne strane ti je drago da imaš neku privatnost u gradu, a s druge to ljudima stvarno omogućava da budu gamad.

      Izbriši
  2. Zbog istih razloga i ja volim blogger, vraća mi nadu da nisu svi oko mene vulgarni, agresivni i prepuni mržnje prema svemu što postoji. Ponekad mi naprosto dođe da se zatvorim u sobu, zavučem u krevet i krenem živjeti u nekom svom malom imaginarnom svijetu :)

    OdgovoriIzbriši
  3. U posljednjih nekoliko godina kad god upoznam normalnu osobu iskreno se obradujem. Dodje mi da istu zagrlim, izljubim....kao da je member ov zee famili. Ostatak mi se prosto gadi i vec odavno izbjegavam da citam komentare na forumima i sl. Imam osjecaj koju najbolje opisuje onaj meme: I don't want to live on this planet anymore.

    Tako, draga zeno, smatraj se izgrljenom, izljubljenom kao da si moj rod rodjeni. :D

    OdgovoriIzbriši
  4. Da, hejterski komentari na netu powered by anonimnost. Kod nas su na lokalnom portalu stavili da se moraju stvatiti podaci da bi se komentarisalo i od tada niko ne komentarise, a dotad samo se mrznja sipala. Meni je blogspot mala oaza ljubavi i tolerancije na netu, my happy place, tu kad se zavucem ne moze mi niko nista, a i ako mi nekad neko napise ruzan komentar tad cu znati da nesto radim kako treba :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Rekao bi M. Twain:"Whenever you find yourself on the side of the majority, it is time to pause and reflect."

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi