Maškare!

Vjerojatno ste već shvatili da ja nisam najveselija osoba. Ono što vjerojatno ne znate je da nikad nisam ni bila najveselija osoba. I nikako ne podnosim planirano veselje. Znate na što mislim? Sutra je Silvestrovo pa ćemo svi biti veseli! Ja neću. Sutra je moj rođendan, pa ću biti vesela! Neću sigurno. Danas je Božić, veselimo se! Odjebi. Svadba, jej! Ubijte me.
To ne znači da ću biti loše volje te dane. To samo ne podrazumijeva da ću biti dobro raspoložena. Vjerojatno neću. Jer ću biti pod pritiskom da budem dobre volje. A ja i pritisak: biti će mrtvih. Ne na mojoj strani. Maškare se također nalaze u kategoriji planiranog veselja. S dodatkom- prisilite li me da se maskiram, neću biti vesela sigurno. Postoji doduše opcija da se prerušim u vješticu (bez komentara da mi maska nije potrebna) i podjebavam sve oko sebe. To nije prihvatljiva opcija, jer onda svi ostali mogu svojim planiranim veseljem obrisati guzicu. Svaki svoju.
Moja bi vam majka vjerojatno ispričala koji je pakao bio mene maskirati kad sam bila dijete. Sva su normalna djeca maskirana, zašto ti nećeš? To je zabavno! Nikada nisam pronalazila veselje u tome da prerušena hodam okolo. Zapravo, ako mene pitate, taj je običaj poprilično kretenski. Šaljemo djecu da hodaju od vrata do vrata i traže nešto. Učimo ih ucjeni. Jer budimo iskreni, jedini razlog zbog kojeg bih ja djeci dala lovu ili slatkiše je da se maknu. Brzo. I da ne pričaju ništa. Ježim se od onih pjesmica za maškare. Dati ću vam duplo, samo nemojte pjevati.
I maske... Kakve su to maske? Kakvi su to jadni kostimi? Kupite djetetu kostim i onda na njega navučete zimsku jaknu. Što si ti, zlato? Pokvarena hrenovka? Recimo, danas mi na vrata zvoni djevojčica odjevena u princezu s maskom krave na licu. Ne razumijem to. Princeza krava? Indijska princeza? Mutant? I prije nego stignem otvoriti vrata to mi derište odvali nogom kvaku i opsuje mater. Dražesno. Dođe mi da joj krafnu naguram... Joj, bolje da šutim... Ako je cilj tih maškara plašiti zle duhove, ja sam zao duh. Jer ih se ozbiljno grozim. Najradije bih se zatvorila u stan, ne izlazila i ne otvarala vrata nikome dok to ludilo ne prođe.
Posebno volim šesnaestogodišnjake koji zvone maskirani na vrata. Ako me nisi došao opljačkati prijatelju, produži. Prestar si za ova sranja.
No, kad već pišem, moram napomenuti da danas jesam bila vani. I da sam imala sreću naići na vrtićku povorku maškara i opet se suočiti s činjenicom da sam poremećena. Stojim tamo iznervirana i čekam da prođu. Ostali prolaznici također čekaju, razdragani, nasmiješeni, mašu slatkoj dječici... A ja se ne mogu i ne mogu i ne mogu nasmijati. Jednostavno mi nisu slatka. Ni smiješna. Ni zanimljiva. Da su moja, možda bi bila sve navedeno. Ali nisu. I puno ih je i moram čekati da prođu. Nije mi do smijeha.
Onda se dogodi čudo. Duboko u sebi nađem dva razloga za smijeh.
1. ja nisam jedna od onih roditelja koji su sinoć morali izmišljati u čemu da djecu danas pošalju u vrtić jer se tetama sprdnulo da dođu maskirani.
2. ja nisam ni ta teta koja čuva tu djecu. Ja ću pričekati da se maknu i otići svojim putem.
I pojavi se najširi osmijeh na svijetu. Čista sreća, kažem vam.

Primjedbe

  1. hehehe, bitno je da si ti pronašla nešto za nasmijati se oko svega toga :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Odlican post!!! :3

    Kada su ovakve prilike u pitanju ja sam jedno najobicnije neizivljeno celjade. XD Can't help myself!

    OdgovoriIzbriši
  3. Prvo- ova maca na kraju je awwww

    Drugo - ni ja ne volim te dane kada MORAŠ biti sretan, nekako mi dođe kao i Valentinovo kada MORAŠ biti zaljubljen. Na sreću mi živimo u maloj zgradi bez djece pa nam još nitko nije zvonio. A nadam se da ni neće :)

    Glupo mi je kako svi pljuju po Halloween-u a kada dođu "maškare" onda je sve kao super. Nikada ne bi poslala svoje djete da ide od vrata do vrata, nikada ne znaš gdje živi neki manijak (manijakica? ;PPP hehe) a i nekako me to podsjeća na prošnju. Ja kao klinka nikada nisam išla okolo kucat na vrata, mislim da bih umrla od srama..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se za ovo umiranje od srama definitivno.

      Izbriši
  4. A znači u Hrvatskoj su maškare danas. Ja nemam pojma. Mene moji nikad maskirali nisu, ali sam ja to uvijek željela i bilo mi je žao što su bili nezainteresirani :(

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislim da je službeno sutra, ali djeca već danima obijaju vrata :)))

      Izbriši
  5. Savršeni prvi odlomak!!!!

    MOj naklon... :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Tako je ovde posle Bozica, za Kolede..ja samo ljupko odvrnem osigurac od zvona. A kad su maske u pitanju oduvek sam zelela da budem tus kabina al nekako nezgodno na -10..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Odlična ideja :)))
      Ovo za zvono. Na kostim tuša me se ne bi moglo nagovoriti. Mislim.

      Izbriši
  7. :))volim ja takve kao sto si ti,one slatke zene nikad nisu stvarno slatke,pre dodju nekako otuzne!

    OdgovoriIzbriši
  8. hahaha bas me nasmijes, svaka cast na iskrenosti

    OdgovoriIzbriši
  9. Hahah! Zanimljivo....
    Ja cu biti ta teta koja ce cuvati decu!
    Muahaha! 3:) Mislim da je to za decu iz vrtica
    mucenje... A sto se tice planirane zabave-nikad
    to ne uspe, ja takodje ne volim ni poklone povodom nekih datuma.
    :)

    OdgovoriIzbriši
  10. Ja imam drugačije mišljenje o tome ja sam se uvjek maskirala kao mala i to mi je ostalo u jako lijepom sječanju i hodala sam po kućama i nije me bilo sram.
    Kao što ioš dan danas volim maškare i božični ugođaj i poklone i imam dvoje djece i to ću priuštiti i njima

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To je lijepo... Što više razloga za veselje, to bolje.
      Naporno je biti namćor poput mene :)))

      Izbriši
  11. I da napomenem naravno ako to djeca žele, ako ne, ne treba forsirati.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi