Mamacita

Cijeli sam život nečija mama. Zamjenska doduše, ali ipak. Do nedavno nisam ni primijetila da sam točno ono od čega pokušavam pobjeći. Cijeli život brinem o nekome. Zapravo, brinem o svima, osim o sebi. Obitelji, prijateljima, učenicima, kućnim ljubimcima, ostatku životinjske i ljudske populacije, i sva sreća da nema života na Marsu, jer bih vjerojatno brinula i o sudbini Marsovaca. Mamacita, kaže mi S. kroz smijeh. Kaj ti do sad nisi skužila da si svima druga mama? Pa to je tak jasno, kaže mi J. Jasno ili ne, nisam. Do sada nisam shvatila da svima glumim mamu. I koliko god da je to jadno, zastarjelo ili ne znam kakvo, ja jesam brižna. I taj dio sebe ne mogu isključiti. Jednostavno ne mogu. Ne znam trebam li uopće više pokušavati?
Danas smo svi skloni tome da dođemo do korijena vlastite sjebanosti, i kada dođemo, što onda? Što da ja sad točno radim s ovom spoznajom? Znam da previše razmišljam, još jedna od stvari kojima nema pomoći, I'm afraid. Pričam N.: ono što me najviše brine... ako je E. Murphy u pravu i ako je The One za svakoga od nas onaj tko je jednako sjeban kao mi... čemu raditi na vlastitoj sjebanosti? Nije li to siguran put do Crazy Cat Lady života?
I tako dolazimo da uznemirujuće činjenice, da je The One za mene netko tko traži mamu o.O
Koliko je tek to sjebano? Jer ja definitivno ne tražim dijete?
Možda to uopće nije stvar izbora. Možda mi je život jednostavno dodijelio takvu ulogu. Ulogu mame. Obiteljsku situaciju, okolnosti u kojima sam odrasla, pa sad i posao... Ili bi se netko drugačiji sa svim tim drugačije i nosio? Ne znam... Ali znam da se stanje pogoršava. Ne mogu prestati razmišljati o onima koje volim. Brinuti. Jesu li dobro, jedu li dovoljno, spavaju li redovito, voze li oprezno... Nekada je situacija dovoljno kritična da držeći mobitel u ruci vodim borbu sama sa sobom: Trebam li nazvati? Da pošaljem poruku? Nemoj, nije to tvoja briga. I slično.
Sad dolazimo do komičnog dijela -  neki dan sam nazvala majku da provjerim je li sve u redu, jer sam imala neki čudan osjećaj. Onda je i ona dobila takav osjećaj, pa smo cijeli dan bile na iglama zajedno s bakom koja je isto dobila osjećaj od moje mame. Epidemija. A ja se pitam na koga sam takva...

Kad smo već kod osjećaja... Kad ste pretjerano brižna osoba, to je najčešće zato jer potiskujete svu silnu ljubav koju imate u sebi. Potiskujete je iz različitih razloga, a svi ti različiti razlozi također pridonose vašoj sveukupnoj sjebanosti.
Prvi je naravno, strah od pokazivanja mekše strane. Niti sam odrastala u obitelji gdje se ljubav pokazivala i izgovarala, niti sam naučila kako to činiti kako treba. Naravno, sada čak imam i takav posao, da ako pokažem da se iza hladnokrvne i cinične kučke skriva softy, pojesti će me živu. Drugi strah je, pogađate, strah od odbijanja. I ti strahovi rade kaos od mojeg života. S mojim blagoslovom, očito. Živim isprepadana, a ako/kada puknem, mislim da sve oko mene čekaju ovakve scene:
Scary, ha? Na kraju, iskustvo me uči, što više pokažete da vam je stalo, to vas više uzimaju zdravo za gotovo. Story of my life. Ne sjećam se da mi se dobro baš previše puta dobrim vratilo. Nema veze... Ionako nisam bila dobra radi koristi... Nego iz ljubavi.
Što vi mislite? Na kojem dijelu svoje sjebanosti trebam prvo poraditi? I koliko ste vi sjebani? Jer znam da jeste...

Primjedbe

  1. ajme šta sam se nasmijala na ovaj Let me love you gif :)
    ako kažeš da su ti iste i mama i baka, onda zapravo nisi sjebana, naprosto imaš tu mama crtu u sebi koju si očito naslijedila od njih. ne vidim ništa loše u tome da si jako brižna, mislim da je danas jako malo takvih ljudi i da je jako lijepo da vodiš računa o ljudima do kojih ti je stalo. jedino što ti mogu preporučiti je da nekako povučeš crtu i ne brineš o cijelom svijetu nego samo od onih par najvažnijih u tvom životu, inače ćeš poludjeti :)

    s druge strane, svi smo na neki način sjebani. bolje onda barem biti netko kome je jako stalo, nego netko kome nimalo nije stalo.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Vidiš, nikad nisam na to tako gledala. Valjda i je blje biti netko kome je stalo, nego robot...

      Izbriši
  2. Ne trebaš mjenjati ništa. I ja sam iz obitelji gdje se ne pokazuju emocije previše, gdje se grli samo ako se baš mora ali uvijek sam bila "mama" ekipi oko mene. Ako se ide van, ja se brinem da se sve pijane budale vrate doma sigurno, ako neko nekud ide ja im nabrojim što im sve treba i jesu li sve ponjeli i sl. I isto sam skrivala tu svoju nježnu stranu baš zbog straha da će me netko povrijediti jer, hej, istina je da 90% ljudi jedva čeka pronaći rupicu u tvom oklopu da te ubode čačkalicom kroz nju.

    Ali onda se pojavio moj D (koji nije tražio "majku" ali s godinama vidimo sve više sličnosti između mene i nje hehe) i sada imam mjesto gdje mogu biti i maza i slatka i sve ono što cure u biti jesu a bez da me neko pokuša raniti tom spoznajom.

    Tako da ne brineš, sve je u redu s tobom, kad tad naletit ćeš na svog D koji će voljeti tu tvoju majčinsku stranu bez da traži zamjensku majku i onda ćeš, barem doma, moći slobodno hodati bez svog oklopa :)

    OdgovoriIzbriši
  3. hhahahaa!! genijalno! ovaj gif sa Let me love you je genijalan!! umrla od smijeha! a sad kad čitam i tvoje oznake ispod posta..hahahahahaha!!!

    Ok, sad ozbiljno: ja sam oduvijek voljela majčinske tipove žena i uz njih sam se osjećala divno. Lijep je to osjećaj kad je nekome uistinu i iskreno stalo do tebe, malo je takvih ljudi danas, i kako Mattie kaže, bolje biti netko kome je jako stalo , nego netko kome nimalo nije stalo, a ovo posljednje smo svi osjetili i nije baš sjajno, zar ne? ;)

    A što se tiče tvog straha da ćeš tako privući tipa koji traži mamu, let's face it: oni su svi mamini sinovi, bilo to evidentno ili skriveno.. U pravu si da se sjebanosti privlače, ali kad bi sve bilo tako jednostavno i očito, ne bi bilo ljubavnih zajeba i svima bi nam bilo lakše :) Dakle, ne brini, morat ćeš se gadno pomučiti da skužiš na kojih je sve milion načina tvoj budući dragi sjeban, a do tada, nastavi njegovati svoje majčinske osjećaje, to je ono što grije ljude u ovom hladnom svijetu! :) Btw, ja od svojih uopće ne bježim i ponosna sam majka dvjema mačkama, how sick is that? ;))))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Rekla bi moja J., nisi kritično dok ne nosiš mačka po kući i tepaš mu "Moj sinek" :))))) Ma nije to sick, to je baš lijepo. Ja svojoj mami šaljem mms-ove zamorca uz tekst: "unuče ti se danas okupalo" i sl.

      Izbriši
  4. A što misliš da nisam stigla i do te točke???:))))))

    OdgovoriIzbriši
  5. Ja sam ista ne pokazujem emocije i volim sto sam takva,mislim d i ti trebas jednostavno zavoliti i nauciti zivjeti da tim svojim osobinama ja mislim da su sjajne!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Na kraju ispada da se zabrinjavam zbog ničega... Hvala!

      Izbriši
  6. Mama mi je umrla rano, pa sam celog zivota majka i bratu i ocu..i slobodno mogu da prepisem prvi deo Mistynog komentara :majka sam i polovini drustva. Valjda se s' tim rodis pa ona ucis da se s' izboris da bi na kraju isto to i prihvatila :)
    Sad offtopic :otkrih te preksinoc i onda dve noci zaredom (do ranih jutarnjih sati) citala arhivu i sad bih te rado izreklamirala ako nemas nista protiv :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nemam, naravno. Drago mi je da sam dovoljno zanimljiva da me se čita do jutarnjih sati, lol

      Izbriši
    2. Bogami, u puno sam se postova pronasla :)

      Izbriši
    3. Nadam se da si napravila refresh pre no sto si citala :)

      Izbriši
    4. Hvala na genijalnoj reklami, srce si :*

      Izbriši
  7. Hhahah, gifovi su ti genijalni. Lijepo je kad si tako brizna, samo enmo jsebe zanemarivati, a prave osobe ti to nece ni dopustiti. Sto se tice otkrivanja osjecaja, tja, u ovom danasnjem svijetu bolje ih je ni ne pokazivati u javnosti kako je krenulo, po mom iskustvu u nasem drustvu je osjecajna osoba uvijek najslabija karika i prva zrtva, budi ti bitch, ko te voli i zasluzuje da mu se otvoris :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kako je krenulo, neću se ni morati pretjerano truditi da budem bitch, lol

      Izbriši
  8. Jao, prepoznala sam se u ovom tekstu... Hahaha.. odlično! i nemam pojma od kud da kreneš, al kad saznaš javi i meni! :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ako sam nešto po komentarima danas naučila, to je da nisam jedina :)
      i da možda taj dio sebe ne trebam mijenjati...

      Izbriši
  9. smatram da jedno privlači drugo; znači dok god tako gledaš na svijet, svijet će ti slati takve slučajeve. je, znam, to je petlja, ali da se polako barem malo riješiti.
    vjerujem da većina ljudi koji brinu za ostatak svijeta tako ne brinu za same sebe. pobrini se za sebe, da možeš pomoći i drugima. osim toga, većina svijeta će sasvim fino preživjeti i bez tvoje brige. ne znam jel ovo zvuči okrutno, ali sam iskrena.to što mi mislimo da smo nekom sušno potrebni, ne znači da tako i jest.
    ja sam jedan period svog života nosila tako veliki crveni križ iznad glave. hoćeš pomoći svima. tolikima treba pomoć. ali ne možeš spasiti svijet, a osjećaj nemoći je preloš.
    mislim da više zabrijemo da je to naš zadatak, nego što to stvarno i jest.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Joj, već sam bezbroj puta odučila da neću brinuti tuđe brige... Možda ne bi bilo loše da te odluke konačno provedem u djelo i posvetim se sebi.

      Izbriši
  10. Uh, kao da sebe citam. Ja tako pozelim da se netko malo nekad, samo mrvicu pobrine za mene, da me barem pita jesam li jela, samo mrvicu...
    Inace mislim da su svi koji su u braku nekako raspodjeljeni na Majka-dijete iliti otac-dijete odnos, jer je uvijek jedna strana briznija i vodi brigu o svemu, valjda to tako mora biti. I da, ja imam 3 djece, s najstarijim je najteze (muz).

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, znam! Na kraju se ja vrtim oko svih cijeli dan, da se srušim negdje mislim da bi se samo nagnuli nad mene i pitali kad će ručak / koliko sam dobio iz testa / ili nešto slično.

      Izbriši
  11. Svi imamo svoj "baggage", i nosimo ga, niko nije savršen, samo je pitanje koliko tuđeg odstupanja od savršenosti možeš prihvatiti? Zato se kaže, nađi nekog sjebanog kao i ti.

    Ja sam opet, rasla bez oca - s jedne strane sam izrazito samostalna, drčna i odlučna, a s druge strane opet tražim tu očinsku figuru, nekog da se "pobrine" za mene a opet bude dovoljno djetinjast i spontan...puno ja tražim, ako ćemo iskreno.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I ja sam dugo mislila da sam strašno komplicirana i da puno tražim, ali istina je da sam spremna tolerirati gotovo sve kad se zaljubim.

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi