(Hells) Angels

Mogu se praviti da mi se sviđaju ružne cipele. Mogu se diviti groznoj frizuri. Mogu čak reći da nekome dobro stoje baggy traperice. Ali povlačim crtu kod male djece i lakova za nokte. Kao što ne mogu prešutjeti ružnu manikuru (ne znam zašto), nisam u stanju reći za dijete koje to nije, da je slatko. E, sad... Znam da velik broj ljudi misli da su sva djeca slatka. Nisu. Osim u veličini, odrasli i djeca se previše ne razlikuju. Postoje oni čije društvo volite, postoje oni s kojima se ne želite voziti u liftu. Postoje oni koji su vam smiješni, postoje oni čiji vas humor plaši. Jednako kao što postoje podmukli odrasli, postoje i podmukla djeca. Dobra i zla. Ne zločesta, zla. Naravno, jasno mi je da svi roditelji vole svoje potomke i da nije lijepo nekome reći Bolje da si ih utopila, i sasvim sigurno neću hodati po ulici i smijati se tuđim bebama, ali NE MOGU se prisiliti da proglasim prelijepim genijalcem derište koje jede vlastite šmrklje, ma koliko ga njegovi roditelji voljeli. Ako sam zbog toga loša, so be it. I samo da nadodam, smatram vas licemjernim ako tvrdite da su sva djeca nepogrešivo divna, dobra, pametna i lijepa. I anđeli, nemojmo nikako zaboraviti da su djeca anđeli.

Da se razumijemo, postoje djeca koju neizmjerno volim. Mislim da su posebno dobra djeca. Naravno, po nekoj su osnovi moji. Kao što volim njih, vjerujem da bih mogla voljeti i neku drugu, tuđu, nepoznatu djecu. Ali čak i među mojima, postoje djeca koja me neopisivo plaše. Da moram prespavati s njima u istoj kući, mislim da bih prošvercala nož iz kuhinje i sakrila ga ispod jastuka.
Mislim da je za sve krivo moje oko za detalje, posebno kad se radi o detaljima na ljudima. Dok drugi djecu u globalu vide kao mucice, micice i slatkice, ja osjećam njihov procjenjivački pogled i prepoznajem namjeru u svemu što govore i rade. Priznajem, vjerojatno sam gledala previše horora u kojima djeca ubijaju koga stignu. Ali priznajte i vi da horori nekad imaju sasvim dobru osnovu. A osnovni problem s djecom je u tome što im se dopušta sve, zato jer su djeca. Nije ti on htio iskopati oko štikaćom iglom, on je samo dijete, on se samo igra! I kao što vlasnici nedresiranih pasa viču Neće ništa! dok vam njihov ljubimac pokušava iščupati grkljan, tako i roditelji neodgojene djece žmire na to da možda s njihovom djecom nešto baš i nije u redu. I sociopati su nekad bili djeca. Samo napominjem.
Iako se smatram liberalnom osobom, imam (možda konzervativan) stav da je osnova dobrog odgoja naučiti djecu društveno prihvatljivom ponašanju. Vidite, mnogi danas smatraju da je društvo ograničavajuće. Ponekad norme koje nam društvo nameće doista jesu ograničavajuće. Ali to ne znači da ne možemo biti i pristojni i kritički nastrojeni prema društvu. Veliku ulogu u mom odgoju imala je baka, i moram joj priznati da je njezin odgoj bio ravnoteža između dobrog, starog bontona i modernog, netradicionalnog i liberalnog odgoja. Njezin je cilj bio stvoriti divljakušu damskih manira. Istovremeno me učila kako jedna dama nikada ne smije sjediti raširenih nogu, kao i da mi za definiranje sebe nije potreban muškarac. Mene ste tako u grupi djevojčica mogli prepoznati po haljini, činjenici da nikada, ali baš nikada ne izvlačim gaće iz guze (jer Samo zato jer ti smeta, ne znači da svi moraju vidjeti kako se popravljaš) i tome što mlatim (ali vrlo damski) najvećeg agresivca u ulici. Jer mene nitko nije zajebavao. Btw, učili su me da svoje probleme rješavam sama i da je tužakanje neprihvatljivo. Tako je ova dama, kad se u prvom razredu osnovne jedan muški div nakon što je prebio sve dostupne dečke u razredu, okrenuo djevojčicama i usudio se udariti nju, iz svoje školske torbe izvukla najdeblju i najtvrđu knjigu i ubila boga u njemu. Jer mene nitko nije tukao. Samo zato jer ste dama, ne znači da ne znate igrati prljavo. Samo zato jer ste dama, ne znači da se ne znate brinuti za sebe. No, udaljila sam se od teme.

Mislim da su moji bili poprilično realni, kad se uzme u obzir da sam njihovo dijete. Učili su me da nisam gora od nikoga, ali napominjali da nisam ni bolja, da su svi ljudi jednaki i da nije moje da nekoga podcjenjujem. Možda zvuči okrutno, ali imalo je smisla. Nisam imala downs kao drugi kada su došli u školu i shvatili da nisu genijalni, nego debilni, da nisu lijepi nego prosječni, da njihov konj od 3 crtice i ovalne glave s ušima nije remek djelo i slično. Kada su me pohvalili, bilo mi je drago, ali nisam letjela, nego sam i dalje radila dobro. Kada bi me pokudili, nisam dobivala napadaje bijesa, nego sam se trudila biti bolja. Trebam li uopće spomenuti da mi nikada nije palo napamet baciti se na pod i vrištati ako ne dobijem ono što želim?
Čemu uopće ovaj post? Ne da se hvalim :)
Samo mi je dosta terora koji nad ljudima provode neodgojena djeca neodgojenih roditelja. Tuđa djeca nisu moj problem. (Osim kada mi za to plaćaju.) U moje slobodno vrijeme, ne želim djecu koja se po dm-u zalijeću s kolicima u moje noge, ruše sve pred i iza sebe, vrište u mojoj blizini. Ne želim sjediti na kavi ili na ručku s prijateljima i trpiti dijete koje nogama udara u moj stolac i pokušava privući moju pažnju, jer mu je dosadno. A NIJE MOJE DIJETE. Ne želim gledati film u kinu i trpiti udaranje malih stopala u svoja leđa. I ne želim da kada tuđe dijete pristojno otpratim do stola njegovih roditelja, ja budem ta koja je negativka jer ne želim da neko dijete šmrca kraj mene dok jedem, sluša moje razgovore i igra se mojom vilicom. A NIJE MOJE DIJETE. U redu, kažu da je potrebno selo da odgoji dijete. Napominjem da kažu i da svako selo ima svog idiota. Svašta se kaže. Živo mi se jebe za sve izreke ovoga svijeta. Neke stvari su neprihvatljive. I trebamo ih prestati tolerirati.
A onima koji odgajaju svoju djecu i zato imaju cool klince s kojima se svatko želi družiti, svaka čast ljudi, svaka čast.

Primjedbe

  1. slažem se. samim tim što je netko dijete, nema samo pozitivne karakteristike. okružena sam divnim klincima, užitak mi je provoditi vrijeme s njima, ali uopće ne mislim da su svi takvi i da jednako veselo trebam reagiram na svako. pa nije to Pavlovljev reflex! naravno, to je čar što većina roditelja za svoje potomke misli da su najdivniji. zato i preživljavamo ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, teško bi se itko dao nagovoriti da ima djecu, da su i naša djeca kao tuđa :D

      Izbriši
  2. Jaooo kako dobar post! ♥♥♥ <- evo dobijes srca :D

    Ne znam tko mi je gori - neodgojena djeca, roditelji koji se prave da ih se to ne tice ili osobe koje cim vide bilo koje malo dijete padaju u nesvijest od srece. Bas sto kazes, mozda je to od previse hororaca sto gledamo a mozda zato sto su i klinci, bez obzira sto su mali - osobe. A kao sto znamo, neke osobe su dobre a neke su zla djubrad.

    Mislim da je jedna od stvari sto roditelji danas prvo zele djeci biti "frendovi" a ne autoritet, i automatski dijete nema nikakvog odgoja od malih nogu. Naravno tu ce netko odmah skociti, kad mu to kazes, da oni svoje djete "ne tuku i ne vicu na njega" kao da samo to znaci biti autoritet. Najvise za odgoj krivim to sto ljudi uopce ne pricaju sa svojom djecom.

    Jednom smo D i ja bili u trgovini i prolazili kraj blagajne na kojoj je stajao par sa klinkom od nekih 3 godine. Klinka je lezala na podu i revala se ko magare, a roditelji ju nisu ni pogledali. U prolazu im je moj D rekao " Oprostite, ispalo vam je djete" xD

    A o klincima koji se deru, vriste, bacaju stvari u trgovini, trce okolo po kaficu i smetaju svima dok brizna majka okrenuta ledjima ni ne pita gdje joj je dvogodisnjak - ne zelim ni poceti. Odmah mi se tlak dize.

    Na kraju je s klincima kao i s odraslima, uz sve ove koje se nadas da nikad vise neces vidjeti, ni ne primjetis one koji su zbilja dobre male bubice. Ali tako je svugdje...

    OdgovoriIzbriši
  3. Hvala na srcima! Ni mene moji nisu tukli, pa nisam zbog toga ugnjetavala okolo ljude. Što se tiče komentara tvog D-a: ROFLMAO

    OdgovoriIzbriši
  4. Jednom sam se prilikom vozio busom nekih 20 minuta i cijelo to vrijeme je neki demon urlao iz tijela nekog djeteta. Frendica i ja nismo uspjeli izmijeniti par rečenica, iako smo sjedili na potpuno suprotnoj strani busa. Djetetova mama i njezina frendica sjedile su i glancale si nokte, svaka pričajući na svoj mobitel.

    Svi u busu su na licu imali izgled kao da netko sa osam ruku i najdužim noktima u županiji ore po najvećoj školskoj ploči u državi, ali nitko nije ni trepnuo. Najgore od svega je to što, i kada bih nešto rekao tim ženama, JA bih bio taj koji je prekršio društvenu normu. Jer, normalno je pustiti dijete da reve u busu prepunom ljudi i bez jednog treptaja, ali je totalno nepristojno poručiti toj ženi da se malo obazre na svoje vlastito dijete.

    Sad mi je upravo palo na pamet da je to možda bila dadilja, tako da sam si ovu horor priču uspio podići na još višu scared-shitless razinu...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, ti bi bio bad guy (jednom sam ja tako u tramvaju digla dernjavu na nekog pervertita koji me pipkao, needless to say, svi su gledali mene kao da nisam normalna), čak bi i tvoji istomišljenici iz busa prislonili noseve na staklo i pravili se da ih se to ne tiče.

      Što se tiče ovog s dadiljom, LOL

      Izbriši
  5. Btw. prvi put kad sam na Big Bang Theoryu vidio ovu scenu "We're here to see Koothrappali, not kill Batman", skoro sam se ugušio. Prošlo je još pola epizode dok su mi suznice prestale s izlučivanjem i dok sam uspio doći do daha. Naravno, morao sam premotati još nekoliko puta. I, naravno, sad sam je još jednom odgledao...

    OdgovoriIzbriši
  6. Da, njegov osmijeh je za stisnuti pauzu i cerekati se do besvijesti. Inače, tako se ja osjećam kad mi netko kaže da se nasmijem za fotkanje ili sl. Nikako da namjestim prirodan osmijeh...

    OdgovoriIzbriši
  7. Ovo je bilo iskreno i hrabro! I nadasve tacno! Treba puno hrabrosti i sigurnosti da priznamo sebi i drugima tu surovu istinu - da, nisu sva deca simpaticna i lepa, i neces biti los covek ako to priznas! Ja sam prvi put pre par godina na glas priznala da mi neko dete bas i nije slatko. Bilo je naravno kojekakvih komentara, pa mi nije bilo prijatno. Sad sam napredovala, i ne osecam se lose i ako mi je neko dete cak i RUZNO, ili BEZOBRAZNO i NEMOGUCE/NEPRIJATNO/NEIZDRZIVO!!! Sa sve velikim slovima :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi