All you need is love? (dio treći)

Kako se na kraju ljudi nađu usamljeni u vezi? Imamo li svi svoju drugu polovicu? Ili postoji više srodnih duša, svaka za neko životno doba? U jednoj knjizi koju sam dobila od S., autorica je ispričala anegdotu iz svog života. Naime, prijateljica joj je odala tajnu kako Svemir ispunjava sve naše želje, samo se trebamo usuditi tražiti. Ova je, naravno, posprdno slegnula ramenima, zakolutala očima, i sastavila popis kakvog točno tipa da joj Svemir pošalje. I dobila ga je. Odgovarao je svemu što je tražila. Ali nije odgovarao njoj. Onda je zaključila da popis nije dovoljno detaljan, pa ga je poduplala. I taj je tip došao. Međutim, ni on joj nije odgovarao, unatoč tome što je bio preslika njenog popisa. Tada joj je prijatelj predložio da moćnom Svemiru dopusti da odabere za nju. I tako je poželjela onakvog tipa kakav joj treba u tom trenutku. Taj je odgovarao bolje od prve dvojice. A nije imao veze s popisom. Čemu, onda, popisi?

Umišljamo da pomoću nekih smiješnih osobina na komadu papira možemo odabrati ispravno i dobro! Da možemo završiti sretni i nepovrijeđeni! (Btw, znanstveno je dokazano da emocionalna bol traje 12 minuta, i da si sve iznad toga sami nanosimo. Razmislite malo o tome kad vam sljedeći put srce bude slomljeno. I razmislite o tome tko ga i kome zapravo slama.) U svijetu koji je sam promjena, mi tražimo nešto što se ne mijenja, nešto trajno! Koliko smo naivni u tom svom traženju! I najčvršće veze doživljavaju promjene! Pitanje je samo prilagodbe. Nekad je ona dobra, pa partnerima narastu noge i izađu na kopno. Nekad se ne uspiju prilagoditi, pa izumru. Ne znači da su loši, glupi ili nesposobni. Samo da su na raskrižju skrenuli krivo. I sad su na nekoj drugoj cesti. Kojom ne mogu voziti paralelno.
Pitanje veza nije pitanje onoga što želimo. Nego onoga što možemo imati. Ne koliko želimo, nego koliko nam je dano. Nekome više, nekome manje, nekome ništa, ali nikome sve. Jer život ne funkcionira tako. Najbolje što možete je priznati onome koga volite da ga volite zauvijek i beskrajno. Barem za sada :))))



For now. For now...

Primjedbe

  1. Ovaj je post kao stvoren za mene... nažalost ja sam ovo što si ti napisala kasno shvatila... imala sam karakterno "nesavršenog" dečka za mene... voljela ga i volim i sada... ostavila sam ga radi onog karakterno "savršenog" za mene... misleći da će doći sve na svoje... joooj kako mi je žao radi toga... ovog savršenog nikad nisam zavoljela... nažalost to je tako... ne možeš imati sve u jednom paketu... i ako možeš birati, biraj jebenu ljubav... to je moje mišljenje... stvarno dobar post i pripadajuće slike :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se u potpunosti i posve razumijem o čemu pričaš! Na kraju ispada da moramo ili odustati od naše vizije veze i partnera, ili odustati od ljubavi...

      Izbriši
  2. VOLJETI karakterno "nesavršenog" i onda ga ostaviti za karakterno "savršenog"... I još uvijek ovoga prije VOLJETI??? A što ima doći na svoje ako nekoga VOLIŠ?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Komentari služe da se komentira post, a ne da se preispituju komentari drugih komentatorica, i to još anonimno!

      Izbriši
    2. A ti si sa Cynical Romantic neanonimna? Pa zašto onda konstantno vodiš dijaloge u digresijama drugih postova?

      Izbriši
  3. Ovo da svemir ispunjava želje sam čitala u "The Secret" knjizi (Tajna na hrv mislim?) i baš sam mislila napisati jedan post o tome, samo dok me uhvati filozofiranje :)

    Mislim da nekad ono što mi mislimo da nam treba uopće nije ono što nam treba i zato treba pitati tako otvoreno - nek dobijem ono što mi treba a ne ono što mislim da mi treba. Tako sam ja saznala što želim raditi u budućnosti i sad imam THE plan :D

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi