Život je težak...

... još je teži kad si glup, rekao je jednom John Wayne. Sudeći prema mom životu, ja sam preglupa. Za život. Na početku nove godine, pokušavam sabrati misli i razmisliti koji su mi događaji i osobe obilježili prošlu, onako kako to rade televizije u svojim iritantnim prilozima (jeste li primijetili kako mnogo "poznatih" osoba umire krajem godine?)... A u glavi mi se vrti samo jedna tema i misao "A i to sam sjebala"- priča mog života. Kako sam sebe zajebati na načine do tad nepoznate čovječanstvu. Ali nemojmo o meni. Vi ste možda izgubili neke ljude 2011., na ovaj ili onaj način, možda se udaljili od nekih prijatelja, našli nekog posebnog, ostali bez istog ili iste, možda ste donijeli najgluplje odluke svog života baš te 2011., možda izgubili sve ili gotovo sve što vam je bilo bitno. Ali ne znam je li  vama, kao meni, sinulo- čeka me još cijeli život takvih sranja. I više me ne čudi zašto toliko puno ljudi odluči umrijeti bez da dočeka novu. Nova godina, ista sranja. A onda umreš. Netko prije, a netko prekasno.

O čemu ste sanjali kad ste bili djeca? Kakve su bile vaše igre? Jeste li sanjali o tome da budete majka ili poslovna žena sa super- moćima? Jeste li sanjali da budete superjunaci, policajci ili nogometaši? Jeste li bili sigurni da ćete biti baš to i da za vas nema drugog puta? Kako je moguće da kao dijete točno znate što želite, a kad odrastete nemate pojma? Možda biste uključili svoje želje u svoje molitve, ali više se ne molite.


Kada je vaše nevino vjerovanje zamijenjeno cinizmom? Onda kada niste postali balerina ili vatrogasac? Onda kada jeste postali balerina i vatrogasac i shvatili da to nije baš tako bajno ili da nije bajno za vas? Ili puno prije toga? Kad je nestalo te sigurnosti da će sve biti u redu? Kako se vratiti na to? S ovoga...



Primjedbe

  1. ja sam htjela biti kauboj :))

    inače, čvrsto sam odlučila da će ovo biti moja godina, makar morala dubiti na glavi al provest ću to nekako u djelo :) ako ništa, barem sam pozitivno krenula u nju :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Ja bih voljela kad bih sa svojih 27 godina napokon saznala "što želim biti kad odrastem".. Još nemam pojma i to me užasno frustrira..Uglavnom znam što NE želim a ne što želim..Zavidim ljudima koji od malena znaju - želim biti učiteljica, želim biti doktor, želim ovo, želim ono..Bar znaju u kojem smijeru krenuti a ja se vrtim kao kompas u Bermudskom trokutu..

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja sam u 28. i trenutno mi je samo da se nekako nagovorim da budem, a kasnije ću razmisliti o eventualnoj promjeni karijere... Kad sam bila mala htjela sam biti ovo što sam sad. Ne sjebana, mislim na profesorica :)

    @ Mattie: sretno, drži se, pokaži ti 2012.!

    OdgovoriIzbriši
  4. Ma uživaj ako si odabrala ono što voliš, mene su starci otjerali u jednom smijeru i onak, 6 godina sam radila posao koji ne volim i kada sam napokon dala otkaz (zbog preseljenja) skužila sam da sam tolike godine provela s tom mišlju kako to ne želim i ne volim umjesto da odlučim što volim i želim..I sad sam zbunj totalni i frustrira me to dosta..Još u ovoj našoj državi gdje svaki smijer treba prvo gledati iz kuta "hoću li naći posao s tim zanimanjem", izbor je predivan :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi