Travanjska vještica

Volim čitati švedsku prozu. U svakoj njihovoj priči postoji naturalistička crta koja me duboko potrese. Trenutno čitam "Travanjsku vješticu" Majgull Axelsson... Vjerojatno ću je i pročitati do vremena kada objavim ovaj post... A ovo želim podijeliti s vama...


Ako je čovjek prisiljen biti tih kad se događa čudo, onda bi na cijelom planetu trebalo biti sasvim tiho. Jer što je ova kuglica na boru u vječnosti nego čudo? Zaboravljeno čudo, istina, bučno i prljavo, ispunjeno krivotvorinama i trivijalnostima, od plastičnih kahlica do starih kalendara, najlonki kojima je otišla očica i ofucanih majci od akrila, od masne brze hrane i smrdljivih spužvica za pranje suđa. A možda bismo trebali biti zahvalni tom smeću koje nam odvlači pažnju, razmišljala je Margareta, jer kad bismo mi ljudi stalno bili svjesni da živimo na čudu, možda bismo šetkali uokolo poput new age vila u Disneyjevu filmu, smrtno ozbiljni, ravnih leđa i u plaštu, konstantno uzdišući ah i oh od divljenja za svaki listić breze ili travku. A koliko bi to zabavno bilo? Samo je zanima.

. . .

"To se posebno primjećuje na ženama", rekla je Margareta. "Tužno je to vidjeti."
Viking je počeo cupkati na mjestu, s rukama i dalje pod pazusima.
"Kako?"
"Tako su užasno dobro odgojene. Nikad ne povise glas. Nikada se ne smiju otvorenih usta. Ne trče. Ne penju se. Ne maštaju. Samo sjede stisnutih koljena i nadaju se da ne smetaju. Kao da su polumrtve."
Viking je pogledao prema unutra, ali nije prestao skakati.
"Da", rekao je. "Vjerojatno si u pravu. Ali to vrijedi i za muškarce. Građanska klasa zahtijeva konformitet. Ali i radnička."
Margareta se pridružila njegovu cupkanju, i ona se smrzavala, ali nije željela ući unutra. Bilo je lijepo barem jednom voditi iskren razgovor  s iskrenom osobom. Stopala su im ritmički udarala po krovu.
"Ali mi putnici po klasnoj ljestvici smo slobodni", rekla je. "Mi smo posvuda drugačiji. To je prednost."
Vikingov je uzdah izašao kao oblak iz usta:
"To ne znam. Ponekad mora da je lijepo čuti to tako samo po sebi jasno i bez razmišljanja."
Margareta je zažmirila i razmišljala, cupnuvši još nekoliko puta.
"Ne", rekla je na kraju. "Lijepo je ne slušati."
"Znači ne vidiš nikakve nedostatke. Samo slobodu?"
Margareta je prestala cupkati i čvrsto se obgrlila. I Viking se zaustavio, disanje mu je postalo teško.
"Vidim", rekla je Margareta. "Vidim jedan nedostatak. Ali nisam osoba koja bi mogla izračunati je li to privatni psihološki problem ili ovisi o klasnom napredovanju. Nemam povjerenja. Ne vjerujem nikome."
Viking je na trenutak zurio u nju, a onda se i on obgrlio rukama.
"Povjerenja?" rekao je. "Pa nema nikakvog razloga da bi se imalo povjerenja."
"Zar ni ti ne vjeruješ nikome?"
Viking je otvorio vrata i napravio gestu kao da je želi gurnuti unutra u toplinu.
"Vjerujem u Boga", rekao je. "Ali ljudi? Ne postoji nikakvog razloga da bi se vjerovalo ljudima. Pa oni su sposobni za sve."

Primjedbe

  1. dovoljno mi primamljivo zvuči da je potražim u knjižnici :) hvala na preporuci!

    OdgovoriIzbriši
  2. Potpisujem ovo što je Mattie rekla, ide na listu :)

    OdgovoriIzbriši
  3. čim se sutra otvori knjižnica, ja posuđujem Travanjsku vješticu! Makar mislim da sam već čitala, zvuči mi poznato...ali nema veze, sa par godina u guzici više, još ću je bolje skužiti. Jer sam sad veća i pametnija. :)))

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi