Sve je lako kad si glup - dio drugi

Skrivate li se i vi od nekih ljudi po kvartu? Onih koji vas udave zabavnim anegdotama iz svog života? Divim se I. koji nema takvih problema. On je iskreno zainteresiran za ljude i ono što oni govore, STVARNO ih sluša i u stanju je pričati sa svakim o svemu, nimalo podcjenjivački. Meni ljudi najčešće idu na živce, a ako su još i naporni (uz to što postoje) moram se prisiljavati na komuniciranje s njima. Nije da ja želim biti neljubazna. Meni samo razgovor s ljudima koji mi nisu bitni o stvarima koje mi nisu bitne pričinjava napor. Ne znam kako da vam to objasnim. To je gotovo pa fizički napor. Moram svu svoju snagu uložiti u takve razgovore. Crpiti je duboko iznutra, i izvana od nožnih prstiju do tjemena. Jednostavno nisam druželjubiva, ne znam kako da to drugačije nazovem.
Ne zamjeram ljudima što mi nisu zanimljivi. Ali im zamjeram što nastavljaju daviti IAKO mi nisu zanimljivi. I ovdje moj dobar odgoj prestaje vrijediti, a moja pristojnost dolazi u pitanje. 
Jedan od tipičnih razgovora koje NE ŽELIM voditi je razgovor o bebama i kakici. "Imamo problema s kakanjem" i "Dobro kakamo, sva sreća". Ne znam što bih da ne podijele takve informacije sa mnom. Prvo, iako mi je jasno da dijete postane centar života svake majke nakon što ga konačno izgura od zna se kuda, nije mi jasno zašto probavni sustav iste te bebe postane probavni sustav cijele obitelji. Baš me zanima kako kakaju mama i tata ako beba ne kaka dobro. Lažem, ne zanima me. Ničije kakanje. Sad... Da posjedujem socijalne vještine kakve posjeduje I., čak bih uspjela prokomentirati probavne smetnje bebe, i povezati priču mame broj jedan s pričom mame broj dva koju sam čula dan prije. To bi zvučalo ovako: "Baš jučer mi kaže M2 da je i njezina B2 nedavno isto teško kakala!" M1 bi se zahvalno nasmiješila i ostavila me na miru. Ali ja to ne mogu. Sve se u meni bori protiv toga da pričam o sranju.
Jer me intelektualno ponižava razgovarati o fiziološkim potrebama bebe. Bilo čije. J. je nedavno dobila ekskluzivno pravo da smije pričati o kakici svog još nerođenog djeteta (eto, sad imaš i napismeno), ali ona je samo iznimka koja potvrđuje pravilo. Stvarno me nije briga koliko često mijenjate pelene vlastitom djetetu. Žalite se Pampersu. Kvocajte sretnom tatici. Osnujte Klub napornih roditeljica. Ne davite mene s tim. Jer me nije briga.
Ako želite pričati o ljudskoj potrebi da donosi nova bića na svijet, nova bića koja će biti jednako nesretna, ili ako želite pričati o problemima odgoja, ako želite da vam preporučim kakvu knjigu o istom, I'm all for it. Ali nemojte me zajebavati. Nikoga stvarno ne zanima kako vaše dijete kaka. Ni pedijatra. Ni vašu mamu. Nikoga osim vas. A i to je dovoljno uznemirujuće. Što je gore od toga da te netko uhvati vani i priča o kakanju svoje bebe? Da čekaš na pošti između dvije mlade mame koje preko tebe pričaju o kakanju svojih beba. A vi stojite tamo i razmišljate koliko je bitno da platite te račune baš sada. I kunete se sami sebi, ako počnu uspoređivati boju, vi odlazite. Šlag na kakica- torti bude penzionerka ispred prve mame koja ponudi vlastita iskustva dugogodišnje majke, bake, sestre i promatračice govana.
Dopuštam da možda, mooooožda sa mnom nešto ozbiljno ne valja kad mi takvi razgovori smetaju. Ali smetaju mi. Stvarno mi smetaju. Možda je kriv posao kojim se bavim. Vidjela sam previše odraslih beba koje su nekad kakale u pelene. JA ZNAM u što se pretvore vaše mekane, mirišljave, gugutave loptice kad porastu. JA ZNAM u što se pretvore majke tih mekanih, mirišljavih, gugutavih loptica. Znam da se kad napune 16. neće sjećati kako su slatko izgledali kad su gurnuli pola stopala u usta (zašto je to slatko, a ne kretenski beats me). Znam da će jedino spominjati kakicu svog tinejdžera u ne seri kontekstu. Znanje je prokletstvo. Prokleto, prokleto prokletsvo.
Ljubomorna sam na takve ljude. Ljubomorna sam jer dane provode razmišljajući o kakici, a noću blaženo spavaju (ako im pokakanac ili pokakanka dopuste). Ljubomorna sam jer ne razmišljaju o tome kako će živjeti njihova djeca. Kakav je svijet u kojem moraju odrastati. Što je u zraku koji dišu i vodi koju piju i hrani koju jedu. Zavidim im, jer nisu o tome razmišljali prije nego su ih donijeli na svijet. Znam da nisu, jer da jesu, možda ih ne bi imali. Ili jesu razmišljali o tome. Samo nisu razmišljali o kontracepciji. Možda se, s druge strane, vole praviti da je kakica njihove bebe važna. Jer ako neće pričati svima o tome, morati će pričati i razmišljati o nečem drugom. Nečem pametnijem.
Zavidim glupim ljudima. Kojima život dolazi prirodno. Koji ne preispituju način na koji žive niti se pitaju zašto. Koji uživaju u svojim bebama i njihovim kakicama. Koji su uvijek zadovoljni sobom. Ja, s druge strane, sam vječito nezadovoljna. Stalno preispitujem sebe i sve oko sebe. Malo kad mi je nešto po volji. I ako ću jednog dana analizirati kakicu svoje bebe, sigurna sam da će to biti: "Kako da znam da kaka dobro? Koliko puta beba mora kakati? Zašto moja beba ne kaka kao sve ostale bebe? Što ne radim dobro? Kakva sam ja to majka?" Zašto kakicu ne mogu proglasiti kakicom i ostati na tome?

Primjedbe

  1. Ni meni nikad nije bilo jasno to pričanje o najintimnijim obiteljskim stvarima svima koje i zanima i nezanima. Posebno danas uz toliko literature i internet, možeš doma sjesti i saznati iz 10x više izvora kako, u ovom slučaju kakica, treba izgledati ili ne. I mir. Još jedna fascinantna stvar, koju si vjerojatno primjetila ako imaš fejs - mame koje stavljaju slike ultrazvuka na fejs. Onako, možete nam onda i svoje rezultate od ginića objaviti da svi znamo na što ste pozitivne, pa kada se drugi put sretnemo u supermarketu možemo o tome porazgovarati. Po mogućnosti preko neke osobe koja stoji između nas ;) Sve mi se čini da razmnožavanje ide u onom smijeru filma Idiocracy - glupi se razmnožavaju a pametni mozgaju i odumiru. (Isprika par onih mama za koje zbilja znam da su pametne, ali cure - u manjini ste :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hahahaha! Odlično mi je ovo "glupi se razmnožavaju...". Ne znam što je sljedeće, stvarno. Status na facebooku "Papa test mi je dobar" pa ispod lajkovi... WTF?!

      Izbriši
  2. Hvala bogu da se netko usudio progovoriti o maltretiranjima novopečenih majki nas, koje to (još) nismo ili ne želimo biti! I da, nas, koje stalno propituju svaku sitnicu, do apsurda, nas koje bi najradije zadavile svakog onog koji nam s bedastim osmjehom kaže: "Nemoj toliko analizirati" ili "zašto si tako loše volje" (ti su mi posebno dragi, fuck off, nisam loše volje, dapače, jako sam dobre volje, ali sam jednostavno takva)...Naredba tipa "prestani toliko analizirati" meni zvuči jednako toliko nemoguće kao ona "upotrijebi mozak" upućena onome koji mi ju je izgovorio.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ma, upravo tako! Ako me netko pita "Zašto si živčana?" postanem živčana iste sekunde, ako me pita jesam li loše volje, raspoloženje mi padne. I da, sklona sam analiziranju svega i svačega, i da nekad je i meni samoj to stvarno naporno, ali takva sam. Čak ni ne želim biti drugačija. Ne želim se ispričavati jer imam kritički um!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi