Hvala i znam

Za početak želim zahvaliti Mattie koja mi je u svom komentaru neki dan napisala da me počinje doživljavati kao life coach-a: draga, ja sam mess, ali ne mogu ti ni opisati koliko se zbog tvog komentara želim još više potruditi i u potpunosti prihvatiti pozitivan stav prema životu!

Ovaj mi je tjedan bio pun upaljenih žaruljica i zanimljivih razgovora (small talk nekad proizvede big pomake u mom mozgu), iako se na početku činilo da će biti skroz bezveze. Eto, izgleda da ipak nije gotovo dok nije petak...

Zahvalna sam na:

grešnim zadovoljstvima
jer se nekad čovjek treba i nagraditi za to što diše;
toplim smiješnim čarapama
jer i dalje ne dižem ruke od djeteta u sebi (nisu li čarape najbolji izum ikad?!);
ovoj slici
jer se iz nekog čudnog razloga uvijek mogu smijati zecu s naočalama (call me crazy);

lijepim snovima
zamorčićima
jesam li već spomenula koliko ih volim?

prijateljima
S. koja me sasluša, razumije i savjetuje i kad je sama na dnu, J. i I. koje mjesecima gnjavim takvim bedastoćama da im se nikada neću moći odužiti za silno strpljenje (a bilo bi mi posve jasno da me pošalju odakle sam došla, jer ovo "bedastoće" je preblaga riječ) i V. koja mi je danas ispričala priču o semaforu... a tu već dolazimo do onoga što

Znam:
"Opraštaš li ti sebi?" pitala me V. danas i pogodila točno u srž: "Oprosti, ali to je jako oholo." Smatrati da o meni sve ovisi i da bi se sve raspalo da ja ne podstavim svoja leđa.
I to je istina. Utvaram si da bi se sve raspalo ako se sva ne rastegnem i razletim da sve držim na okupu... Ali tko sam ja? I što će se dogoditi ako se opustim i pustim? Fuck it, vjerojatno ništa. Osim što ću se osloboditi stresa.
Semafor iz spomenute pričice je život, naravno. I, kaže V., možeš pred tim semaforom stajati i čekati da se upali ljubičasto. Nećeš ga dočekati, a propustit ćeš i crveno i žuto i zeleno. A tko zna što su ti lijepo te boje mogle donijeti?
S. me podsjetila na ono što sam već znala, ali sam nekako zaboravila... Slomovi su dobri. Jer ako se ne slomiš i ako se ne raspadneš, nikad nećeš od sebe uspjeti napraviti nešto bolje. Možeš krpati, možeš popravljati fasadu, only for so long, jer ako su ti temelji dotrajali, svaka je nadogradnja uzaludna. Promjene su dobre. Podsjete te da si živ, ako ništa drugo.

Sredi sebe, onda brini o drugima. Ako baš moraš.

Potrebno je željeti više i priznati sebi da zaslužuješ više od onog što drugi misle da zaslužuješ i da ti je potrebno.
Potrebno je oprostiti si kad si slab ili kad ti ne ide. U redu je nekad biti slab. Bez krivnje.





Primjedbe

  1. Hahaha, zec je odličan!! A i čarape sa sovama su genijalne! Divan post!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi