Zašto mi celebrity knjige izazivaju mučninu

"Evo, rekla si da hoćeš to pročitati." Prijatelj gura knjigu pred mene i smješka se. Poprilično sam sigurna da to nisam rekla. Barem ne u svjesnom stanju. Ne bez neke vrste iznude. Ne bez utjecaja teških opijata. Ne ako nisam bila pod prisilom. Čitati knjigu Vlatke Pokos po željama mi dolazi odmah nakon dobivanja prsta u oko i lizanja žabe. Žive. 
Cijela kava prolazi, knjiga stoji na stolu. Kako on očito nema namjeru uzeti knjigu, ok, dobro, da... Pristajem. Uzimam je. Imam namjeru pročitati to što je moguće prije (luckily, jako brzo čitam), nabaciti koji komentar kad se sljedeći put vidimo i ostati dobra prijateljica. Ali to se, izgleda neće dogoditi... Surprise, surprise.
Čisto radi ilustracije... Upravo sam pročitala knjigu u kojoj nekrofil i sadist ubijaju i siluju žene, mrcvareći ih na načine (detaljno opisane) koje prosječan zdravi mozak ne može ni zamisliti. Ali meni je mučno od knjige Vlatke Pokos! Da budem iskrena, nikako ne mogu odlučiti od čega mi se više bljuje. Opisa kako Vlatka priljubljena uz svog ljubavnika jezdi Rimom na vespi (stvarno ne volim ta minijaturna tandrkala, uostalom... "Praznik u Rimu", anyone?! Zgaditi mi Gregory Pecka za ništa- neoprostivo!)
ili dio gdje opisuje kako ju je tada tek budući muž (dakle, prije vjenčanja) nekoliko puta odgojno zašamarao. Za one koje zanima umjetnička vrijednost knjige (koji ste vi kreteni!), knjiga je naravno NEMA (duh!), a ako se ne zbljujete od prethodno navedenih dijelova, sigurno hoćete od Vlatkinih poštapalica: sve je "uistinu" "nestvarno" i "bajkovito" (pogotovo pješčane plaže), ponekad čak i odjednom. Da sam mazohist, sad bih ih točno prebrojala, ali kako (ipak) nisam suicidalna, neću. Na prvih pedesetak stranica samo se desetak puta požalila na putovanje ekonomskom klasom jer je njen muž škrt. To bi valjda trebao biti neki dokaz da nije s njim bila radi para. Ja, nažalost, ne znam zašto bi s njim itko bio, ako ne radi para.
Zapravo mi je nevjerojatno da takvi tipovi mogu naći ženu. Bilo kakvu ženu. Imaš grbu, samo jednu nogu i treće oko?! Zašto ga hoćeš, jebote?! Taj je tip MLATIO svaku ženu s kojom je ikada bio u vezi. Pa mene bi bilo strah s njim biti u istoj zgradi! Ok, sad je već nemoćni starček, ali ipak... Nasilnik, nevertheless... O tome da nema boga da nekoga zovem Dikan, da i ne govorim. Kakav je to nadimak?! Šta je to?! Preodvratno. Jel imaš ime?! Imaš? KORISTI GA!
Vlatka kaže da je na njemu najviše voljela oči. Da, to je ono što kažeš ružnim ljudima, da imaju lijepe oči. What else? I dalmatinski temperament. Nisam stručnjak, ali ne... Nije to dalmatinski temperament. To je primitivna i agresivna seljačina u njemu.
Ukupan dojam? Ne znam. Odustala sam od čitanja nakon što su krenuli opisi kako se zaljubila u šmrkljavo siroče. U prvih 5 minuta kad ju je srela. Meni majčinski instinkti nisu nešto izraženi, ali svejedno Vlatka, ajde ne seri. Tu sam zatvorila knjigu. Ni od ovog šta sam do sada pročitala nikad se neću oporaviti.

Primjedbe

Popularni postovi